субота, 17. септембар 2016.

Barcelona - ljubav na prvi pogled


Sedim preko puta fontane u parku Cuitadella u Barseloni i pokušavam da napišem putopis iz ovog čudnog grada. Ne znam odakle da počnem. Geografske podatke ću preskočiti, jer su dosadni i nepotrebni. Ne znam da li je ikome bilo važno kolika je gustina naseljenosti i broj stanovnika bilo gde. Bitno je da znate da je ovo veliki grad, a ipak mali.

Ako zaista želite da upoznate Barselonu, obiđite njene turističke znamenitosti, ali se nemojte zadržavati na njima. Duh jednog grada ćete najbolje videti na ulicama, razgovarajući sa meštanima.
Zajedno ćemo obići znamenitosti koje morate videti. Ipak, nije dovoljno da ih pogledate, slikate za facebook ili instagram i odete. Zagledajte se u te znamenitosti, zamolite nekoga da vam objasni istorijat predela u koji gledate, udahnite vazduh na tom mestu.
Neka vam početna tačka bude Kolumbov spomenik, odnosno Mirador de Colom. To je srce Barselone. Ako se izgubite, pitajte nekoga ‘’Perdón, donde el Mirador de Colóm?'' To je spomenik podignut u čast Krostofera Kolumba, na mestu sa koga je isplovio u pohod na nove teritorije. Poslali su ga španski kralj Filip i kraljica Izabele kako bi otkrio nove zemlje, koje će pripojiti španskom kraljevstvu.




Iza Kolumbovih leđa se nalazi legenarna ulica La Rambla. To je turistička ulica, dugačka 1,2 kilometara u kojoj ćete pronaći mnoge restorane domaće kuhinje, ali i istočnjačkih specijaliteta. Do 12 sati ujutru postoje akcije, gde za 2 evra možete pojesti pecivo i popiti kafu. Tu se nalaze i prodavnice suvenira. Obavezno kupite panoramsku sliku Barselone za 3 evra, koju ćete kasnije uramiti i čuvati na zidu u dnevnoj sobi. Neki prodavci vole da cenjkaju. Kao u Turskoj, za njih je uvreda ako se ne cenjkate, to znači da njihov proizvod nije dovoljno dobar, čim se ne borite za njega. Iako pristanete na cenu, oni će vam sami nuditi popust. Ipak, neki neće. Desilo mi se da pokušam da se cenjkam (iako to ne volim, ali sam želeo da pokušam) i da mi prodavac poprilično neljubazno rekao ''Adio''.   Osim prodavnica suvenira, tu se nalazi i muzej Erotike, sa čijeg balkona Marilin Monro poziva turiste da joj se pridruže.




Ispred Kolumbovog spomenika se nalazi luka i čuveni most Rambla De Mar, u obliku talasa. Pređite preko mosta i posetite akvarijum ‘’L’Aquarium’’, koji se smatra jednim od najlepših u Evropi. Spustićete se ispod nivoa mora i posmatrati ajkule, kitove i brojne tropske ribe dok plivaju oko vas.

Pored akvarijuma je i atraktivni tržni centar ‘’Maremagnum’’, gde možete pronaći brojne brendove, ali i zanimljive restorane. Napravite krug oko marine u kojoj su usidrene jedrilice i jahte i obavezno zastanite na brdašcetu Placa de I’Ictineo. Lezite na travu i opustite se. Tu ljudi meditiraju i gledaju u nebo, udišući miris mora.









Nakon luke produžite pravo i izaći ćete na plažu Barselonetu. Ogromna plaža se prostire na 1,5 kilometara. Sitan pesak i toplo more će vas opustiti. Pazite se, na Barseloneti se najviše krade. Savetujem vam da ne nosite novčanik sa sobom, već samo određenu sumu novca koja vam treba toga dana.


Najviše se potkradaju turisti na plaži i u diskoteci. Mladić koji prodaje koktele na plaži će snimiti da li ste turista i šta imate kod sebe. Nekada rade u timu, a nekada samostalno. Nećete ni primetiti kada ostanete bez novčanika ili telefona.
Barseloneta je puna turista. Meštani slabo posećuju ovu plažu, jer je velika gužva, ali ćete možda upoznati druge turiste koji će bez problema započeti razgovor sa vama. Na plaži možete naći brojne kafiće u kojima nude odlične koktele i voće, ali po visokoj ceni. Savetujem vam da piće i hranu kupujete dalje od plaže, jer je mnogo jeftinije. Takođe, suvenire kupujte dalje od Rambles i centra grada, jer ćete u centru magnet platiti 3 evra, a malo dalje 1 evro, ili 85 centi.
Na početku plaže se nalazi velelepni hotel ''W''. Iza hotela se pruža najlepši pogled na pučinu. Zastanite i fotografišite se, jer se na tom mestu najbolje vidi duboko plavo more. Pored hotela je luka, tako da će vam možda smetati buka koju proizvode radnici dok prazne kontejnere, ali je predeo zadivljujuć.


Nemojte se čuditi ako vam galeb ukrade papuču, ili kokice, jer je to sasvim normalno.
Plaže u Barceloni su sređene 1992. povodom Olimpijskih igara. Ima ih osam, a ja vam preporučujem Bogatell, koja je mirnija i manje rizična od Barcelonete.
Osim Barcelonete, preporučujem vam da posetite Badalonu. To je malo turističko mesto, udaljeno deset kilometara od Barselone. Do nje se najbolje stiže metroom. Plaža je mirna i mnogo je manja stopa krađe nego u Barseloni.
Od Kolumbovog spomenika skrenite u ulicu Gran Via. Ogromna ulica se prostire duž cele Barselone. Dvadesetak minuta pešačenja će vam trebati da stignete do Placa Espana

Na trgu se nalazi Magična Fontana, zvana ‘’Font Magica’’ kao i dva zvonika nalik na onaj u Veneciji. Fontana je napravljena 1929. godine, a kombinuje audio – vizuelne efekte. 
Predstava se održava sredom, četvrtkom, petkom i subotom od 21:00. Oduševiće vas mlazove vode, obojeni svetlosnim efektima, uz zvuke pesme Fredija Merkjurija ‘’Barselona’’. Iza nje ćete ugledati ogromnu palatu, poznatiju kao Muzej španske nacionalne umetnosti. Muzej je smešten u Nacionalnoj palate, napravljenoj 1929. za svetski sajam.  
Do muzeja se dolazi brojnim stepenicama, ali sa strane postoje i pokretne stepenice, koje umnogome olakšavaju put.

Kada ste već na Placa Espana, popnite se na brdo Monžuj (Montjuic). Tu se nalazi tvrđava Castell de l'Oreneta. Sa ovog brda se pruža prelep pogled na grad, kao i na luku u kojoj su usidreni brojni kruzeri.
Osim tvrđave, posetite bioskop na otvorenom i uživajte u omiljenom filmu, uz zvezde i miris borova i mora.

Na Monžuju se nalazi Olimpjiski stadion gde su se 1992. održale Olimpijske igre.

Neizostavni deo Barselone je i stadion FC Barcelona Camp Nou. Po ceni od 23 evra ćete dobiti razgledanje celog stadiona, uključujući i tribine, svlačionce, šetnju po ograđenom delu samog stadiona, salu za konferencije i komentatorske kabine, kao i muzej FC Barcelona. Ako ste veliki ljubitelj ovog kluba, organizatori vam mogu u fotošopu odraditi fotografiju sa Mesijem, ili nekim drugim fudbalerom, a možete se slikati i sa replikom trofeja Lige šampiona. Ipak, cene fotografija se kreću od 20 do 100 evra, tako da je možda bolje da taj deo preskočite. Posetite i Barsinu prodavnicu, gde možete kupiti brojne suvenire, ali je bolje kupovati u suvenirnicama van stadiona, jer su tamo suveniri jeftiniji. Ne zalećite se, Barsin dres ili krigla za pivo su isti gde god da ih kupite, ali su na drugim mestima znatno jeftiniji.


Cena karte za utakmicu varira od 80 do 100 evra, ali nekada možete naići na akciju i kupiti dve ulaznice za 44 evra.






Vratite se do Kolumba i skrenite sa njegove leve strane. Dugačkom ulicom Passeig de Colom idite samo pravo i za petnaest minuta ćete naići na čuveki park Cuitadella. U parku ćete videti brojne fontane, jezerce u kome možete ploviti čamcem, okruženi palmama i lijanderima. Tu se nalazi i stara tvrđava, koja je pretvorena u Muzej Zoologije Barselone, kao i Zoo vrt.



Nezaobilazni deo Cuitadelle je fontana Cascada. Projektovao ju je Gaudi, a prikazuje Grčke bogove tokom borbe. Izgrađena je krajem 19. veka.
Sedite na travu i popijte kafu, pojedite sendvič i upoznajte pravi duh Barselone. Ispred fontane Cascada je napisan ovaj putopis. Sedeo sam na travi, slušao šum fontane i pisao. Toalet kod fontane je besplatan a voda na javnim česmama nije za piće.





Na sredini La Ramles skrenite levo i posetite pijacu. Pronaći ćete brojne vrste riba, mesa, neobičnog voća i slatkiša. Desno od La Rambles se nalazi trg Placa Reial, sa prelepom fontanom.
Barselona je poznata i po katedralama.

Sagrada Familia, ili Sveta porodica je delo Antonija Gaudija, koje se i dalje gradi. Prognozira se da će izgradnja biti završena 2023. godine. Ova rimokatolička katedrala je izgrađena u gotičkom stilu. 1882 godine Gaudi preuzima izgradnju katedrale i radi na njoj do 1926, kada umire nakon što ga pregazi tramvaj ispred katedrale. Slavni arhitekta je stajao na ulici i posmatrao svoje remek- delo, kada ga je udario tramvaj. S obzirom na to da je bio prosto obučen, stanovnici su pomislili da je beskućnik i prevežen je u bolnicu za siromašne, gde je izdahnuo tri dana kasnije. Nakon što je utvrđeno da je u pitanju slavni Gaudi, sahranjen je uz državne počasti u kripti svoje vanvremenske katedrale.









Sagrada je katedrala koju su gradili građani od donacija i zbog toga nije završena. 

Nasuprot njoj, katedralu Santa Maria di Mar su gradili bogataši i nju krasi vrhunski arhitektonski stil. Ulaz je besplatan i ako budete imali sreće, prisustvovaćete venčanju kao iz bajke. Sagrađena je 1383 godine i krase je ogromni lukovi, koji ovu gotičku katedralu čine još impozantnijom.

Park Guell je još jedno Gaudeijevo čedo, projektovano od 1900 do 1914. godine. Idejni tvorac je grof Eusebio de Guell, a nalazi se na brdu El Carmel. Mozaici od keramičkih pločica, fontane u obliku guštera i velika terasa okružena klupicom u obliku zmije će vas oduševiti.
Ako vas mrzi da pešačite, možete iznajmiti bicikl i uživajte u vožnji kroz ovaj ravničarski grad. Infrastruktura je napravljena tako da u svakoj ulici postoji i traka za bicikliste.


Hranu i vodu kupujte u Mercadoni, jer je najjeftinije. Zapamtite da prodavnice ne rade nedeljom, osim arapskih supermarketa, ali su oni jako skupi.

 Barcelona je gey friendly grad, u kome sllobodu imaju svi, nevezano za seksualnu orijentaciju, boju kože ili veroispovest.
Ako planirate duže da ostanete, iznajmite sobu u nekom stanu preko sajta Idealista. Za 200 evra mesečno možete pronaći pristojnu sobu u centru grada.
Ukoliko volite šoping, znajte da su cene veoma pristupačne.




Nekoliko korisnih fraza na katalonskom:

Zdravo - Hola
Gde se nalazi – On el? (Ili Donde)
Treba mi pomoć – Necessito ajuda
Koliko ima sati - Quina hora té?
Koliko košta – Quant costa?











Barcelona je grad u kome ćete naći mir, izležavajući se u parkovima ili na plaži, uživati u brojnim istorijskim spomenicima i muzejima, upoznati drugačije kulture i usvojiti neka njihova pravila života. Katalonci naporno rade, ali znaju i da se provode.
Grad obiluje turistima željnim provoda, tako da je grad idealan za novu ljubav. 
Međutim, ovde postoji neformalno pravilo ''Prvo seks, pa kafa'', a ljudi često ulaze u avanture zvane ''seks za jednu noć''.


Na kraju se pozdravite sa domaćinom Kolumbom, poljubite more kod Barcelonete, prođite još jednom Trijumfalnom kapijom i poželite da se opet vratite u ovaj neobičan grad.

понедељак, 5. септембар 2016.

10 knjiga koje su me inspirisale


Volim da čitam knjige. Rešio sam da napravim spisak deset knjiga koje su uticale na mene, kako bih vas inspirisao da se i sami pokrenete i učinite svoj život boljim. Učite na greškama junaka iz romana, a ne na svojim. Poistovetite se sa njima.
Nijedan roman nije plod puke mašte. Izan svake priče se krije barem delić stvarnih događaja. Možda je to inspiracija za neki lik, događaj, ili dijalog. Sve ono o čemu čitamo, neko je doživeo.
Doživite i vi svoju inspiraciju.

Mario Puzo – Srećni hodočasnik
Lucija je tipična domaćica, okupirana svakodnevnim brigama. Ona je imigrantkinja sa Sicilije, koja je svoju sreću potražila u Njujorku. Njena deca odrastaju na ulici, u nebezbednom getu, dok Lucija štedi kako bi kupila kuću i svojoj deci obezbedila nešto njihovo, što će pripadati samo njima. Nešto što ona nikada nije imala.

INSPIRACIJA: Lucija je prevalila težak put od rodne Sicilije do bezdušnog Njujorka. She works hard for the money. I kada ostane bez brašna, i kada pozajmljuje novac od komšije, i kada joj sin upada u probleme sa mafijom, ona ne odustaje. Krenula je na hodočašće svog života, kako bi ostvarila svoje snove. Hrabra žena koja zna da može i mora da nastavi dalje.

Nik Hornbi – Dug put do dna
Četvoro nepoznatih ljudi u Novogodišnjoj noći planira da izvrši samoubistvo, skočivši sa krova zgrade. Upoznaju se na krovu i odluče da se ubiju neki drugi put, usput sklapajući prijateljstva, koja nemaju nikakve šanse da se održe, jer svako od njih želi da nestane. Ipak, život za njih ima druge planove.

INSPIRACIJA: Svako od nas ima svoje probleme, za koje misli da su najteži. Često dolazimo u situaciju za koju mislimo da je bezizlazna. Jednoga dana se probudimo sa željom da izvršimo samoubistvo, a već drugoga dana upoznamo osobu koja nas promeni za sto osamdeset stepeni. Na kraju shvatimo da je život uzbudljiv kao morski talasi, koje moramo ukrotiti.

Antoan de Sent Egziperi – Mali princ
Većina osoba koje u životu nisu pročitale ništa osim uputstva za korišćenje televizora će reći da im je ovo omiljena knjiga. Po meni, ovaj roman šalje milion poruka, a svaka rečenica ima dublje značenje. Mali princ je zarobljen na nepoznatoj planeti i pokušava da se vrati na svoju, usput upoznajući ružu, lisicu i još mnogo junaka.

INSPIRACIJA: Svi smo mi ponekad na pogrešnoj planeti. Tu smo se našli s razlogom. Potrebno je da naučimo kako da volimo, kao što je ruža naučila princa da je voli, ili kako da damo slobodu onima do kojih nam je stalo, kao što mu je lisica objasnila kako da je pripitomi.

Sara Dunant – Bordžije, krv i lepota
Istorijski omražena porodica, koja je vladala Italijom u 15. veku. Rodrigo Bordžija je postao papa Aleksandar, donoseći svojoj porodici ogromnu moć. Njegova ćerka Lukrecija je istovremeno i tražena i intrigantna, zbog priča o incestu sa bratom i ocem, ubistvima uz pomoć otrova i svedočenjem u devetom mesecu trudnoće da je virgo intacta. Njegov sin Čezare je beskrupulozni ratnik, spreman na sve kako bi dobio moć.

INSPIRACIJA: Kada nešto želimo, uz to ide i ogromna cena. Na taj način nas život testira. Uz velike snove idu još veće žrtve.

Entoni Kidis – Žive rane
Autobiografija frontmena grupe Red Hot Chili Peppers. Kako je problematični dečak, uz oca narkoman srljao iz problema u probleme. Uz pakla droge i delikvencije u svet bogatih i slavnih.

INSPIRACIJA: Postoje ljudi koji su predodređene za velike stvari. Koliko god skrenuli s puta, čeka ih neverovatna sudbina. Možda ste to baš vi…

Trejsi Lords – Ispod svega
Nora Kuzma je tinejdžerka koja je seksualno zlostavljana. Ona beži od kuće i počinje da eksperimentiše sa drogama. Ubrzo ulazi u svet porno industrije i pre svoje osamnaeste godine postaje porno zvezda. Znate li šta je ovde najluđe? Što je ovo autobiografija. To se zaista dogodilo.

INSPIRACIJA: Kako je diva Trejsi Lords od propale narkomanke uspela da se uzdigne do (ne porno) ozbiljne glumice i producentkinje. Teške životne trauma su ostavile ožiljke na njoj, ali je nisu ubile. Samo su je ojačale.

Robin Šarma – Kaluđer koji je prodao svoj ferari
Još jedan kliše i prva knjiga nepismenih ljudi kada ih pitate za omiljenu knjigu. Takođe i knjiga koje se wannabe intelektualci gnušaju, jer smatraju da su iznad toga.
Direktor upešne firme iznenada doživljava infarkt, nakon čega odlučuje da okrene leđa nekadašnjem životu. Crveni ferari mu je bio životna želja, ali odlučuje da proda svoje snove i uputi se u mistični hram, kako bi uz pomoć životne mudrosti monaha otkrio kako da bude ispunjen i srećan.

INSPIRACIJA: Nekih stvari smo svesni, ali ih ne primenjujemo. Svako od nas zna šta je potrebno za sreću, ali nas svakodnevni život sputava u tome. Potrebno je s vremena na vreme pročitati ovakvu knjigu i posvetiti se isključivo sebi. Ovakve knjige se ne čitaju samo jedanput, već često, kako bismo primenjivali ono što pročitamo.

Harper Li – Ubiti pticu rugalicu
U Americi i dalje vlada rasizam, ali je nekada bio prihvaćeniji. Sada je rasistima nametnuto da se toga treba stideti, ali to nije promenilo njihove stavove. Kako jedna devojčica posmatra život Afroamerikanaca i rasnu nejednakost. Šta je to što starije ljude čini manje zrelim od dece, jer tamo gde odrasli okreću glavu, deca će vikati iz sveg glasa?

INSPIRACIJA: Živimo u svetu u kome ptice rugalice prvo ubijaju. Niko ih ne voli. Za sebe smatram da sam ptica rugalica i znam da je reći ono što misliš velika sloboda. Ipak, sloboda uvek ima svoju cenu. Slobodan je onaj čovek koji ume da se nosi sa posledicama svoje slobode.

Mirjana Bobić Mojsilović – Glad
Mladić iz Beograda sanja o boljem životu. Dok njegove kolege sa fakulteta izlaze, kupuju skupu garderobu i žive lagodno, on jedva spaja kraj sa krajem. Mašta o velikom novcu. Zaljubljen je u devojku koju ne zanima ljubav.
Nekoliko godina kasnije, sve se menja. On je bogat i uspešan. Ima sve što poželi. Ipak, on je mrtav iznutra…

INSPIRACIJA: Ako niste srećni bez novca, nećete ni sa novcem. Jednostavno, neki ljudi ne bi mogli da prepoznaju sreću ni da im padne s neba. Sa druge strane, neki ljudi umeju da naprave sreću. I kada se valjaju u blatu i jedu hleb i vodu za ručak, umeju da budu srećni.

Džonatan Troper – Džoova knjiga
Džo je živeo u malom gradu, punom predrasuda i ograničenosti. Godinama je trpeo psihičku torturu svog oca i starijeg brata. Jednoga dana, on odlučuje da napiše knjigu o svom ivotu. U njoj su svi, od njegove porodice, do komšija i prijatelja. Oni i njihove tajne. Uspešan i bogat, vraća se u svoj rodni grad. Doživljava osude i, ponovo, se oseća odbačenim od strane najbližih.

INSPIRACIJA: Osveta je, po meni, čisto gubljenje vremena. Ukoliko te neko povredi, nađi način da se izboriš sa tim i da izvučeš lekciju. Sveteći se proživljavaš istu bol iznova i iznova, a to je za one nezrele.
Ipak, kada ti život da limun, napravi najbolju moguću limunadu i uživaj u njoj.


уторак, 30. август 2016.

Srbija i Hrvatska, dva šuplja lonca


Gledam vesti i pitam se da li će se rat koji je buktao devedesetih ponoviti. Odnosi između Hrvatske i Srbije su uzavreli. Ipak, shvatam da do rata neće doći iz jednog razloga – nikome nije u interesu, ni Hrvatskoj, ni Srbiji, ni Americi, ni Evropskoj Uniji. Ratovi se vode samo kada određena sila ima finansijske koristi od toga, a ne zbog par uvreda, ili par miliona ubijenih civila.

Rođen sam devedesetih, pa nisam previše kompetentan da govorim o ratu, ali mogu iz ugla jednog kosmopolite da zaključim kako su mi i jedan i drugi narod jadni.
Krećemo sa objašnjenjem:
Bivši hrvatski premijer Zoran Milanović skuplja jeftine političke poene pred izbore dobro oprobanom taktikom ''Srbe na vrbe''. On zna da ta taktika dobro prolazi kod hrvatskog naroda. Međutim, kod kog hrvatskog naroda? Kod neobrazovanog i ograničenog, jasno podložnom manipulaciji. U Srbiji, pandan tom narodu su svi oni koji veruju obećanjima Vlade i onih na vlasti.
Baveći se politikom, verovatno nije izučavao diplomatiju i međunarodne odnose, jer bi svako sa IQ-om većim od 10 zaključio da takav rečnik nije dozovoljen u međunarodnoj zajednici.
Šta je Milanović time dobio? – Napravio je budalu od sebe. I ništa više.
Da li će odgovarati za to? – Naravno da neće, mnogi događaji u prethodnih nekoliko meseci su to potvrdili.
Šta zameram Srbima? – To što su drugima sudije, a sebi advokati.
Gde god da se okrenem, čujem priče kako Hrvati mrze Srbe, jadni Srbi, nije bezbedno otići u Hrvatsku, oni su zastrašćeni.
Da li je situacija sa Srbima drugačija? – Nije!
Koliko znate Srba koji ne vole Hrvate? Da li je bezbedno za Hrvata da dođe u Srbiju? Da li su Srbi zastrašćeni kada su Hrvati u pitanju?
Najbolji primer se vidi kroz sport. Nedavno je na Olimpijskim igrama Srpska vaterpolo reprezentacija igrala protiv Hrvatske. Mislim da sam tog dana čuo barem sedam – osam puta rečenicu ''Moramo da pobedimo Ustaše!'', ''Uh, što mi drago što smo pobedili Hrvate, nek crknu!''
Da li to znači da Srbi imaju pravo da osuđuju druge narode, ali drugi narodi moraju voleti nebeski narod?
Šta za to vreme rade srpski političari? – Ništa. Ćute.
Objektivno gledano, mislim da su u pravu. Smatram da ne treba reagovati na uvrede bivšeg hrvatskog premijera.
Kada vas neko vređa i ponižava, možete mu dostojanstveno okrenuti leđa, ili vređati i vi njega. U drugom slučaju pokazujete da niste ništa bolji od njega. Neko to shvati i prestane da obraća pažnju na primitivce, a neko nikada ne prevaziđe komplekse iz mladosti.
U ovoj situaciji, najviše mi je žao građana Srbije i Hrvatske. Niti će im od tih svađa i prepucavanja biti bolje, niti će im biti gore. Niko im do sada nije rekao da su Srbi i Hrvati isti narod, koliko god bežali od toga. Nisu ih obavestili da će (citiram Vedranu Rudan) uvek biti susedi, koliko god se trudili da se odvoje.

Niko im nije rekao onu staru poslovicu ''Rugao se lonac loncu, a oba su šuplja''.

среда, 10. август 2016.

Ovo ti niko do sada nije rekao


Ljudi koji imaju snove su usamljeni. Danju se bore, a noću plaču. Kada ih niko ne vidi, puštaju svoje strahove da prošetaju. Izvedu ih vani i prepuštaju se bolu.
U jednoj dalekoj zemlji, okružio sam se ljudima koji sanjaju. Mnogi od njih su daleko od svojih domova, nisu videli prijatelje i porodicu godinama. Na njihovim fotografijama na društvenim mrežama vidi se sreća. Deluju uspešno, ostvareno. Mnogi im zavide. Niko od njih ne zna kakav život žive ti ljudi.
Kada im se približiš shvatiš da je njihov dan protkan strahovima i usamljenošću. Ipak, oni idu dalje. Ne odustaju.

Sedi i zatvori oči. Zamisli svoj idealan dan. Gde si? Šta radiš? Čime se baviš? Ko te okružuje? U koliko sati se budiš? Gde piješ jutarnju kafu? Šta radiš kad padne mrak?
Kada vizualizuješ svoje misli, kreni u akciju.
Pripremi se na najgore. Sa neba će možda pasti lišće, ptičji izmet, ili kiša, ali ne i sreća. Za nju se moraš mukotrpno boriti. Hiljadu puta ćeš poželeti da odustaneš, da se vratiš u sigurnu zonu. Sumnjaćeš u svoje želje. Mislićeš kako je drugima bolje nego tebi.
Biće dana kada nećeš imati šta da jedeš. Biće dana kada nećeš imati gde da spavaš. Možda će te neko zlostavljati u međuvremenu. Pripremi se na najgore.
Sve nelagodnosti koje te zadese su samo testovi da li si zaista spreman da ostvariš svoje snove. Ako i dalje možeš da vizualizuješ svoje misli, ne odustaj. Izdrži! Nikada nemoj posmatrati sebe kao žrtvu, već kao pobednika, jer pobednik je onaj ko zna šta želi i radi na tome.
Mnogi će te osuđivati, ismejavati. Možda te bližnji neće podržati. Nije važno, bitno je da si ti nesrećan jer se boriš za nešto što će ti doneti sreću.
Kada pređeš put bola i nadanja, jedan deo tebe će umreti. To je deo koji si možda voleo, ali ćeš ga zauvek izgubiti. Promenićeš se. Ne boj se! Dozvoli sebi da se promeniš. Samo tako ćeš znati da si uspeo.
Zapamti: Snovi se ostvaruju. Samo ako si spreman da platiš ogromnu cenu, odrekneš se mnogih stvari i podneseš veliku žrtvu.
Da li vredi? Da! Nakon toga će tvoj idealan dan postati tvoja svakodnevica.
Budićeš se tamo gde poželiš, radićeš ono što najviše želiš, bćeš okružen ljudima koji ti prijaju. Tvoji snovi će, u međuvremenu, biti modifikovani, ali to je proces sazrevanja.

Uđi u dugačak mračan tunel, udahni duboko i trči ka svetlu.

недеља, 24. јул 2016.

Ubiti pticu bolesnicu


U zadnje vreme, dok čitam vesti, shvatam koliko je ljudska vrsta kompletno poludela. Svakoga dana novi masakr, muž ubio ženu, novo silovanje, otmica, pljačka... Mislim da smo oguglali na crnu hroniku. Vest o ubistvu pevačice više nikome nije zanimljiva. Iako je zločin na nivou holivudskog trilera, narod je željan nove senzacije, većeg zločina. Potrebna je tema za razgovor sa kolegama i komšijama.
Pre nekoliko dana, gladan narod se na kratko nahranio vešću da je muškarac iz Zaječara silovao i ubio trogodišnju devojčicu.
Svi smo ga osudili, pozvali na uvođenje smrtne kazne, coktali i zgražavali se.
Glavni problem je što niko ne shvata da je taj čovek teško bolestan. Samo teško oboleo mozak može tako nešto uraditi. Dakle, potrebna mu je pomoć, a ne osuda. Ne možemo izjednačiti umno poremećenog čoveka i hladnokrvnog ubicu.

Problem je što se u Srbiji mentalne bolesti ne shvataju ozbiljno. Niko ne razume probleme depresivne osobe dok ista ne izvrši samoubistvo. Niko ne pruža pomoć psihopati dok ne uzme pušku i poubija slučajne prolaznike. Kasnije se psihopata pošalje u zatvor, pedofil u zatvor, a depresivna osoba u grob.
Najlakše je osuditi posledice nečijih dela, a najteže uvideti uzroke.
Niko se ne rađa kao pedofil. Zašto? Zato što svaki zdrav (neću reći normalan, jer je nenormalno deliti ljude na normalne i nenormalne) čovek želi da se poigra sa detetom, prošeta ga, pomazi, a ne da ga siluje. To može poželeti samo bolestan čovek.
Zašto se ljudi oboleli od raka šalju u bolnice, a ljudi oboleli od mentalnih bolesti u zatvor? Zato što mentalno bolesni ljudi mogu nauditi drugima, a fiziološki bolesni ne. Ipak, i jednima i drugima je potrebna pomoć, na vreme.
Komšije posmatraju kako roditelji tuku dete, čuju vrištanje iz kuće suseda, ali ne zovu pomoć. Ne žele da se mešaju. To dete kasnije odrasta u nesigurnog adolescenta koga vršnjaci maltretiraju, jer tinejdžeri vole da maltretiraju nesigurne vršnjake. Zatim, izrasta u odraslog čoveka. Ipak, na tom razvojnom putu punom trauma i zlostavljanja, njegov um se razboli.
Zdravi ljudi osuđuju bolesne...
Pre neki dan je pored mene na klupici sedela žena koja je, očigleno, teško mentalno bolesna. Mislim da ima dvostruku ličnost, jer menja glas i konstantno se svađa sama sa sobom. Jeziv muški glas psuje veoma glasno, dok mu se tanušni ženski glas suprostavlja. Za nju svi znaju u mom gradu, poznata je. Svi se sklanjaju kada je vide na ulici. Niko joj ne pruža pomoć, koja joj je preko potrebna.
Možda je baš ta žena budući ubica. Tada će je svi osuditi, a sada je ignorišu.

Verovatno ovako pišem jer i dalje nisam roditelj. Jednoga dana, kada budem imao svoju decu, možda ću i ja pozivati na ubistvo pedofila. Nadam se samo da neću svoju decu naučiti da osuđuju bolesne i izbegavaju ih, jer ne bih voleo da baš oni doprinesu razvijanju nekog novog pedofila, psihopate ili depresivca.  

субота, 9. јул 2016.

O čoveku koji ne ume da prašta


Dogode se stvari koje te promene iz korena. Neplanirano. U jednom trenutku si okružen gomilom ljudi,  a u drugom njih više nema. Oni koji su bili sastavni deo tvog života, pili kafu s tobom, slušali tvoje ispovesti, poveravali ti tajne, postanu neko kome se samo javiš na ulici.
Godine, osim bora, donose iskustvo. Naučene lekcije, koje su te povređivale, kasnije postanu opomena. Kad si mlad imaš uverenja, koja se kasnije menjaju.

Okružiš se ljudima. Neke ti je život poslao, a neke si sam birao. Odlučiš da im veruješ. Kao i svako ljudsko biće, oni pogreše. Želeći da budeš čovek, oprostiš im. To nikako ne znači da im zaboraviš.
Ti isti ljudi naprave još jednu grešku, a zatim i drugu. Ti im i dalje praštaš iz dva razloga. Prvi, nadaš se da će se promeniti. Drugi, ne želiš da opterećuješ bliske ljude. Želiš da se osećaju prijatno uz tebe, bez pridika i popovanja.
Vremenom ih navikneš na situaciju u kojoj oni rade šta hoće, ne vodeći računa o svojim delima, a ti im konstantno opraštaš.
Na kraju dođe do sitnice, potpuno beznačajne gluposti, koja prelije vodu u tvojoj punoj čaši. Okreneš im leđa i odeš. Bez ružnih reči, bez objašnjenja. Samo nestaneš iz njihovog života.
Prođe neko vreme, ti ljudi se sete tebe. Sete se uspomena i zajedničkih trenutaka. Sete se tvojih priča i tvog osmeha. Pokušaju da dođu do tebe, da ti se izvine, da se vrate na staro. Ti ih više ne vidiš.
Pokušavajući da promeniš druge, promeniš se ti sam.
Možda oni u međuvremenu postanu bolje osobe, uvide gde su pogrešili i, možda, bi ovoga puta bili bolji prema tebi, ali... Ti više nisi ista osoba.
Shvatiš da su bili deo tvoga života, bilo ti je lepo sa njima, naučili su te mnogo čemu, ali u sadašnjem trenutku ne vidiš sebe pored njih.
Često shvatamo zdravo za gotovo ono što imamo pored sebe. Ne shvatamo da to možemo izgubiti jednoga dana. Ne shvatamo da ta osoba sa kojom se podrazumeva da ćemo danas piti kafu sutra može biti samo poznanik.
Taj poznanik bi možda i oprostio, ali gorko iskustvo mu je oduzelo moć opraštanja.

Vremenom ostanu samo uspomene, koje na kraju izblede. Okružimo se novim ljudima, novim svakodnevicama, a sve pre toga kao da je bilo u prošlom životu. 

недеља, 29. мај 2016.

Važno je zvati se gastarbajter


Čitam u novinama kako se u inostranstvu najviše traže građevinski radnici, PVC montažeri i stolari. Ukratko, traže se oni koji hoće da zapnu, da vuku, nose, tegle i ćute. Ljudi koji u svet odlaze trbuhom za kruhom nadajući se boljem životu.
Fascinantno mi je kako u inostranstvu ljudi pristaju na poslove koje u svojoj zemlji ne bi radili nikada. Radiće kao konobari, sobarice, čistači, bilo šta, nebitno kolika je plata, samo da se dokopaju parčeta sna.
Ljudi koji sede kod kuće i ne žele da rade bilo šta što nema veze sa njihovom strukom, iscrpljujući svoje roditelje pristaju da ''preko bare'' budu bilo ko, bilo šta.
Zašto? – Zato što rodbina ne mora da zna čime se bave, koliko wc šolja su očistili. Bitno je da znaju da je rođak/kum/komšija u Švajcarskoj.

Sa druge strane, kolika je šansa došljaka gastarbajtera da napreduje? Da li će čistač iz Srbije postati menadžer prodaje, ili će kuvarica u menzi postati zamenica direktora? Neće, jer stranci na doseljenike gledaju kao ti isti doseljenici na kišne gliste, obilaze ih, ili se prave da ne postoje.
Jednom godišnje glista dođe u svoje rodno mesto i meša nemački i srpski jezik, iščuđava se kako nam je država neuređena, jer  ''u Nemačka nema to!'' Važno je da drug iz osnovne i sestra od ujaka budu zadivljeni dok naručuje viski s ledom, okreće vola na ražnju u dvorištu, uz Snežanu Đurišić na Apple lap topu, prolazi gradskom ulicom u novom BMW-u, jer... Dve nedelje u rodnom selu kao bog vrede više nego ostatak godine u tuđini kao niko i ništa.
Ipak, postoje i pozitivni aspekti života gastarbajtera. Ne provedu ceo život tamo gde su rođeni, ograničavajući se jednim gradom za ceo život. Upoznaju druge kulture i nauče ponešto korisno od drugog naroda, usvoje neke zdrave navike i uvide kako izgleda i drugačiji pogled na svet.
Mlade ljude koji u inostranstvu pronađu posao za koji su se školovali u potpunosti podržavam. Ako tvoja zemlja ne ceni tvoje znanje i smatra da joj ne treba tvoje iskustvo, već kumovog sestrića, onda idi tamo gde si potreban. Skupi hrabrost, pozajmi novac i uđi u avion.
Podržavam i one koji žele da ostanu u svojoj zemlji. Iako emigracije posmatram drugačije. Mi smo svi stanovnici planete Zemlje i nebitno je u kome gradu živimo, koji je kontinent u pitanju... Dom je tamo gde si srećan.

Ako je neko srećan dok vozi BMW kroz selo, u redu je... Dok čisti wc šolje i ljušti krompir, u redu je... Sve je stvar izbora, a malo i dokazivanja...