You can be the boss, ali ti si tupadžija

понедељак, 7. септембар 2015.

You can be the boss, ali ti si tupadžija


Nedavno sam počeo da tražim posao. Poslao sam brdo mailova, entuzijastično se nadajući da će barem jedan od njih uroditi plodom. Odmah da vam se pohvalim, uspeo sam! Našao sam posao. Dobra strana priče je da sam imao i mogućnost izbora. Na jednoj privatnoj televiziji su mi nudili posao novinara, ali uz obrazloženje da trenutno nemaju novac i da će me isplatiti nekada. Ne lipši magarče do zelene trave!




 Do tada treba raditi, raditi, ćutati, slušati naređenja i NIKADA  ne pominjati svoju platu. Tako vam je danas kod osamdeset posto privatnika. Više dostojanstva su imali robovi na plantažama pamuka nego radnice kod Kineza. Nakon što sam odlučio da neću biti besplatna radna snaga, jer mi radno iskustvo koje sam sticao tokom studiranja to omogućava, prihvatio sam jedan posao. Da nisam dobio ni jednu ponudu, opet ne bih očajavao. Nastavio bih svoju potragu. Znam da ovo zvuči kao kliše, pogotovo nezaposlenim čitaocima, ali nije. Uostalom, ništa drugo mi ne bi preostalo. Kada nemate posao, logično je da nastavite potragu. Ipak, tokom kratkotrajne avanture traženja nešto drugo mi je privuklo pažnju. Neprofesionalno ponašanje profesionalaca. Poslao sam CV mnogim renomiranim redakcijama, uglednim magazinima. Njihovi urednici su priznati u novinarstvu. Niko od njih mi nije odgovorio. Toliko sam želeo posao, da sam ih pronašao na facebooku i poslao im privatne poruke. Kada nešto silno želite, ostvarićete to po svaku cenu. Jedina povratna informacija koja mi je stigla se ’’See’’. Nisi mi ti devojka, pa da mi piše’’seen’’! Čak ni njoj to ne bih oprostio, pa neću ni tebi, nesuđeni šefe. Verujem da te je ovo mnogo potreslo. Poenta moje priče je da svi ti direktori, urednici, gospoda neko-i-nešto zamišljaju da su božanskog porekla, dajući sebi za pravo da ne odgovore na jedan poslovni mail. Verujem da im tokom dana stigne devet miliona takvih mailova, ali mogu jednostavno napraviti cirkularnu poruku, neki šablon kojim će sve ljude koji žive u zabludi udostojiti svog aristokratskog odgovora. Možda su mislili ’’Još jedan klinac bez iskustva’’... Možda nisu ni pročitali poruku. Njihov gubitak. Propustili su niz inovativnih ideja, jednog kreativnog saradnika koji sada radi za drugu kompaniju. Za mene oni više nisu profesionalci. Pravi stručnjaci uvek nanjuše sveže meso, daju priliku svakome ko može da doprinese i, što je najvažnije, ljubazni su. To je ono što razdvaja profesionalce i one koji samo tako izgledaju. Uostalom, to je samo posao. 
To što si glavni dasa, ili glavna Meril Strip iz ’’Đavo nosi Pradu’’ ne znači da si bogom dan. Svako ima svoj rok trajanja. I dalje čuvam te mailove, služe mi kao podsetnik, kako se ponašaju tupadžije. Odoh sad da se spremam, sutra je radni dan.

0 коментара :

Постави коментар