октобар 2016

субота, 29. октобар 2016.

Kada ti život da limun, stavi ga u džin - tonik


Koliko god mislili da smo jaki, kada nevolja zakuca na vrata, niko nije spreman. Sto puta sam rekao Mene ništa ne može poremetiti i odmah me je život demantovao.
Ipak, pre nekoliko meseci mi je neko izmakao tepih ispod nogu, iznenada. Šta se desilo? Odlučio sam da dam otkaz. Nisam bio zadovoljan platom i firmom za koju radim i odlučio sam da odem. Drugog posla nije bilo ni u najavi, ali sati provedeni uz sajtove za zapošljavanje su me tešili.
Odjednom, ostajem bez posla, bez obaveza, bez prihoda. Bez svega! Prvih nekoliko dana sam se osećao beskorisno. Ustanem kasno, gledam serije, viđam se sa prijateljima i osadeset hiljada puta dnevno izgovaram rečenicu Trašim posao, naravno. Za sada nema ničega, ali videćemo...
Povremeno bih uzdahnuo, a povremeno bih se nasmejao, zavisi od trenutka.


Posle nekoliko dana, shvatio sam da ne mogu više. To što nemam posao ne znači da treba da se pretvorim u penzionera. Pasivnost je počela da me vuče u dublju pasivnost i to je trebalo hitno prekinuti.

Shvatio sam da imam ceo dan za sebe. Šta sam uradio?
Sastavio sam spisak vežbi za telo i počeo redovno da treniram. Dobra stvar je što sam imao ceo dan na raspolaganju i mogao sam tačno u određeno vreme da vežbam, što je najbolje za organizam.
Javio sam se prijateljima sa kojima se nisam dugo čuo i obnovio neka prijateljstva.
Počeo sam intenzivnije da se bavim blogom i istražujem nove načine za poboljšanje istog.
Moje usavršavanje je trajalo samo dve nedelje, jer sam odmah posle toga dobio drugi posao. Ne volim izdraz ''dobio''. Nisam ga dobio, to bi značilo da mi je neko poklonio, dao... Zaslužio sam taj posao, jer sam se u masi kandidata na razgovoru izdvojio baš ja. Dakle, nisam ga sigurno dobio, već zgrabio.

Radio sam nekoliko meseci, kada mi je dunulo da dam otkaz i odem u Španiju. Preko noći. Tamo sam proveo neko vreme, kada sam odlučio da se vratim u Srbiju.
Opet mi je život dao limun. Samo, ovoga puta sam odlučio da napravim najbolju moguću limunadu i gustiram je polako, sa uživanjem.



To što nemam stalno zaposlenje ne znači da treba da spavam do pet popodne.
Svako jutro se budim u 8 ili 9 sati.
Ponovo sam se vratio svakodnevnom vežbanju.
Posvetio sam se blogu, svakodnevno radim na poboljšanju stila, kao i na interakciji sa čitaocima.
Započeo sam privatni biznis, koji mi oduzima mnogo vremena, ali me čini srećnim. Dok sam radio za druge, shvatio sam da je najbolje i najteže biti svoj gazda.
Počeo sam da radim freelance poslove preko interneta.
Na Youtube-u ima bezbroj tutorijala, tako da sam počeo da učim dizajniranje preko Photoshopa. Moj prvi zadatak je bio da dizajniram logo i naslovnu sliku za blog.
Izučavam tehniku meditacije i svakodnevno pokušavam barem deset minuta da se posvetim tome.
Savladao sam strah od pasa.



Dakle, ostao sam bez posla i nisam dozvolio sebi da zapadnem u pasivnost i apatiju. Fokusirao sam se na sebe, ponovo pronašao način da zarađujem, samo što ovoga puta JA određujem raspored za svoj dan.
Moj dan je ispunjen od 8 ujutru do 2 noću, kada idem na spavanje. Treba smestiti sav taj posao, opuštanje, blogovanje, vežbanje, druženje sa prijateljima i uživanje u jedan dan.


Svako jutro popijem čašu svoje limunade i zahvalim se životu što me je gađao onim limunom.

понедељак, 24. октобар 2016.

Prodaj sebe najskuplje što možeš


Odlučio sam da više neću volontirati. Nigde! I ništa više neću raditi za džabe. Svaku svoju uslugu, vezanu za moju struku ću naplatiti. Sve ima svoju cenu. Posle nekoliko godina volontiranja, rekao sam Dosta je!
Naravno, pomoć prijateljima neću naplatiti. Pod tim podrazumevam premeštanje nameštaja, pretraživanje interneta, čuvanje deteta jednom mesečno (više od toga psihički ne mogu) i ostale sitne usluge. Iskreno, pravim prijateljima bih i kuću poklonio, ako zatreba. Međutim, pravih prijatelja je malo.
Svi ostali spadaju u poznanike, društvo za kafu, ili POSLOVNE SARADNIKE.


Krećemo sa razlozima zašto više neću volontirati:

1.       1.      Ne kažem da ne treba nikada volontirati. Ja sam volontirao tokom studija i smatram da je to odlično vreme za sticanje prakse. Kao neko ko je studirao, pouzdano znam da studenti ne uče dvadeset četiri sata dnevno. Ima tu mesta i za praksu. To važi za sve fakultete.
Ipak, posle čestiri godine volontiranja, shvatio sam da imam dovoljno radnog iskustva i znanja u oblasti za koju sam se školovao da komotno mogu naplatiti svoje usluge. Imam dovoljno samopouzdanja da nemam problem da tražim novac.


1.        2.        Novac je nešto što pokreće ovaj svet. Svako ko misli da je novac loš, da kvari ljude, očigledno još nije sazreo, ili ne živi na ovoj planeti.
Novcem se ne kupuje sreća. Ipak, zamislite da ne možete platiti struju, vodu, grejanje, da nemate šta da jedete, da vas boli zub, a nemate lek... Da li biste onda bili srećni? Nedostatak novca donosi neslogu, strah, sukobe u svaku porodicu. Postoje problemi koji se mogu zaobići ukoliko je novčana situacija stabilna.


1.       3.       Tokom studiranja, bio sam na budžetu. Međutim, to ne znači da je sve bilo besplatno. Plaćao sam smeštaj, hranu, knjige, overu semestra, toalet papir, kafu, Domestos, paštetu, pivo, autobus...
Finansijski sam ulagao u to znanje. Ne ide da nešto što sam platio poklonim nekome. Uostalom, ja sam to znanje platio, da bih ga kasnije unovčio.




1.       4.          Ukoliko su nekome zaista neophodne vaše usluge i zna da će mu koristiti u poslu, platiće vas. Ako ne želi da vas plati, bežite od takvog poslodavca, jer to znači da je loš čovek, a sa takvima ne treba nikada poslovati. Ako ne može da vas plati, znači da nema novac. Bežite i od takvog poslodavca, jer ko ima u glavi, ima i u novčaniku.


1.     5.          Prosta ljudska psihologija kaže da ukoliko je nešto besplatno i lako dostupno, manje je vredno nego ono za šta se treba pomučiti.
Najbolji primer su frizeri koji naplaćuju astronomske cene svojih usluga. Ako masa vidi da je nešto skupo, to za nju ima veliku vrednost.
Takođe, frizer je ispekao svoj zanat i on će od vaše kose napraviti remek delo. Ako vi ne želite da platite, pola grada će pohitati umesto vas.




To nikako ne znači da treba sedeti u kafićima po ceo dan i biti drugima na teretu. Ja sam samo odlučio da neću raditi svoj posao volonterski. U međuvremenu, radiću bilo šta drugo što mi može doneti novac.
Frižider se puni uz pomoć novca, a ne satisfakcije da radite u struci.
Interesantno je da mi se onda kada sam doneo ovu odluku finansijsko stanje poboljšalo. Verujem da je to zato što ne gubim vreme donoseći drugima profit besplatno. Postavio sam sebe na tržište i moj CV mi omogućava da se prodam onome ko najviše ponudi.
Ipak, dug put se prolazi od volontera do profi radnika.

Na kraju, zapamtite da sve ima svoju cenu, a na vama je da svoje znanje prodate najbolje što možete i maksimalno profitirate od ulaganja u sebe. 









четвртак, 20. октобар 2016.

Jedini način da vas neko poštuje


Svako od nas se barem jednom našao u situaciji kada ga neko ponizi, ili jednostavno ne uvažava dovoljno. Makar to bio snishodljiv pogled, ili podsmeh, nije prijatno naći se u takvoj situaciji. Posle toga se satima osećamo kao kišna glista, svaljujući krivicu na sebe i psujući dotičnu osobu, čašćavajući je raznim epitetima. U sebi, naravno, nikako u lice.
Šta je suština svega toga? Sami ste krivi!
Analizirao sam ponašanje brojnih kolega sa fakulteta, kasnije na poslu, prijatelja prilikom noćnih izlazaka... Jednostavno je: Ljudi se dele na DOMINANTNE i SUBMISIVNE. Ili spadate u jednu ili u drugu kategoriju.



Dominantni ljudi su oni koji imaju visoko samopouzdanje i samopoštovanje. Oni vole sebe i ne pada im na pamet da se bave drugima. Ukoliko ih neko uvredi, neće izazvati nikakvu reakciju, jer dominantna osoba već unapred zna da je ta osoba ne može uvrediti (ako joj uopšte da pravo glasa).
Samopouzdanje i samopoštovanje treba razlikovati.
Osoba koja voli sebe i svesna je svojih mana, ali ih prihvata ima visoko samopouzdanje. Ona zna da nosi taj svoj veliki nos i klempave uši, ne krijući se ispod kape, jer je svesna svojih kvaliteta.  Ukoliko biste joj rekli ''Dambo'', ili ''Nosonja'' ne biste izazvali nikakvu reakciju, jer je ona prihvatila svoje nesavršenosti i svesna je činjenice da savršenstvo postoji samo u tinejdžerskim serijama.
Samopoštovanje je kada ne ponižavate sebe ili idete preko svojih principa, kako bi drugima bilo prijatno u vašem prisustvu. Osoba sa samopoštovanjem će reći NE onda kada zna da bi je DA ugrozilo. I boleće je uvo da li ćete se uvrediti ili naljutiti. Ne treba mešati samopoštovanje sa sebičnošću, to su dva odvojena pojma. Samo oni bez istog mešaju te babe i žabe.
Zapamtite: Ljudi imaju senzor, čulo, osećaj, nazovite to kako hoćete, za ove osobine. Ako primete da nemate nešto od ovoga , gaziće vas. Često i nesvesno. Možda vas neće namerno poniziti, ali ćete u njihovim očima biti kao krpa za prašinu, ponekad korisni, ali lako zamenljivi. Kada neko shvati da ne volite i ne poštujete sebe, neće vas ni on poštovati i voleti. A zašto i bi? Kako te ja mogu poštovati kada ni ti sam ne znaš zašto bi te neko poštovao? Kada ni ti ne veruješ u svoje vrednosti.
Osim toga, osobe koje ne vole i ne poštuju sebe često su negativno nastrojene prema drugima. Meni lično takvi ljudi ne trebaju u životu. Volim da imam prijatelje, a ne podanike. Privlače me devojke koje su svesne koliko vrede, jer čim vidim nesigurnost u njenim očima, pada joj vrednost.

Dešavalo mi se da dam devojci kompliment i da mi ona, umesto ''Hvala'' odgovori ''Joj, nije tačno.'' U sekundi mogu izgubiti interesovanje prema takvoj devojci.
Tu ne pomaže ni lažno samopouzdanje. Kada date nekome kompliment, a taj neko vam kaže ''Znam''. Ne znaš, jer ti da znaš ne bi rekao tako nešto.

Kada ljudi osete vaše samopoštovanje, neće im pasti na pamet da vas potcene. Kao što pas nanjuši strah, tako će oni nanjušiti vašu ljubav i poštovanje prema sebi i neće se usuditi da vas uvrede.
Sve su to osobine koje se stiču. Ukoliko zaista želite da radite na sebi, priznaćete gde grešite i dati sve od sebe da te greške ispravite.
Neka vam bude jasno: Samo onaj ko je bio u vašoj koži, udisao vaš kiseonik i prolio vaše suze ima pravo da vas komentariše.


U nastavku vam predstavljam nekoliko video snimka motivacionih govornika i life coach-eva, koje i sam slušam i za koje znam da imaju štošta pametno da kažu.


Ana Bučević - O nesigurnosti, niskom samopouzdanju i kako početi voljeti sebe?


Vjerujem u čuda (Bratislav Savić) - O samopouzdanju



Katica Đorđević – Jebite se svi