Home » Archives for октобар 2016
субота, 29. октобар 2016.
Koliko god mislili da smo jaki, kada nevolja
zakuca na vrata, niko nije spreman. Sto puta sam rekao Mene ništa ne može poremetiti i odmah me je život demantovao.
Ipak, pre nekoliko meseci mi je neko izmakao
tepih ispod nogu, iznenada. Šta se desilo? Odlučio sam da dam otkaz. Nisam bio
zadovoljan platom i firmom za koju radim i odlučio sam da odem. Drugog posla
nije bilo ni u najavi, ali sati provedeni uz sajtove za zapošljavanje su me
tešili.
Odjednom, ostajem bez posla, bez obaveza, bez
prihoda. Bez svega! Prvih nekoliko dana sam se osećao beskorisno. Ustanem
kasno, gledam serije, viđam se sa prijateljima i osadeset hiljada puta dnevno
izgovaram rečenicu Trašim posao, naravno. Za sada nema ničega, ali
videćemo...
Povremeno bih uzdahnuo, a povremeno bih se nasmejao, zavisi od
trenutka.
Posle nekoliko dana, shvatio sam da ne mogu
više. To što nemam posao ne znači da treba da se pretvorim u penzionera.
Pasivnost je počela da me vuče u dublju pasivnost i to je trebalo hitno
prekinuti.
Shvatio sam da imam ceo dan za sebe. Šta sam
uradio?
Sastavio sam spisak vežbi za telo i počeo
redovno da treniram. Dobra stvar je što sam imao ceo dan na raspolaganju i
mogao sam tačno u određeno vreme da vežbam, što je najbolje za organizam.
Javio sam se prijateljima sa kojima se nisam
dugo čuo i obnovio neka prijateljstva.
Počeo sam intenzivnije da se bavim blogom i
istražujem nove načine za poboljšanje istog.
Moje usavršavanje je trajalo samo dve nedelje,
jer sam odmah posle toga dobio drugi posao. Ne volim izdraz ''dobio''. Nisam ga
dobio, to bi značilo da mi je neko poklonio, dao... Zaslužio sam taj posao, jer
sam se u masi kandidata na razgovoru izdvojio baš ja. Dakle, nisam ga sigurno
dobio, već zgrabio.
Radio sam nekoliko meseci, kada mi je dunulo da
dam otkaz i odem u Španiju. Preko noći. Tamo sam proveo neko vreme, kada sam
odlučio da se vratim u Srbiju.
Opet mi je život dao limun. Samo, ovoga puta
sam odlučio da napravim najbolju moguću limunadu i gustiram je polako, sa
uživanjem.
To što nemam stalno zaposlenje ne znači da
treba da spavam do pet popodne.
Svako jutro se budim u 8 ili 9 sati.
Ponovo sam se vratio svakodnevnom vežbanju.
Posvetio sam se blogu, svakodnevno radim na
poboljšanju stila, kao i na interakciji sa čitaocima.
Započeo sam privatni biznis, koji mi oduzima
mnogo vremena, ali me čini srećnim. Dok sam radio za druge, shvatio sam da je
najbolje i najteže biti svoj gazda.
Počeo sam da radim freelance poslove preko
interneta.
Na Youtube-u ima bezbroj tutorijala, tako da
sam počeo da učim dizajniranje preko Photoshopa. Moj prvi zadatak je bio da
dizajniram logo i naslovnu sliku za blog.
Izučavam tehniku meditacije i svakodnevno
pokušavam barem deset minuta da se posvetim tome.
Savladao sam strah od pasa.
Dakle, ostao sam bez posla i nisam dozvolio
sebi da zapadnem u pasivnost i apatiju. Fokusirao sam se na sebe, ponovo
pronašao način da zarađujem, samo što ovoga puta JA određujem raspored za svoj
dan.
Moj dan je ispunjen od 8 ujutru do 2 noću, kada
idem na spavanje. Treba smestiti sav taj posao, opuštanje, blogovanje,
vežbanje, druženje sa prijateljima i uživanje u jedan dan.
Svako jutro popijem čašu svoje limunade i
zahvalim se životu što me je gađao onim limunom.
понедељак, 24. октобар 2016.
Prodaj sebe najskuplje što možeš
04:14 Unknown
Odlučio sam da više neću volontirati. Nigde! I
ništa više neću raditi za džabe. Svaku svoju uslugu, vezanu za moju struku ću
naplatiti. Sve ima svoju cenu. Posle nekoliko godina volontiranja, rekao sam
Dosta je!
Naravno, pomoć prijateljima neću naplatiti. Pod
tim podrazumevam premeštanje nameštaja, pretraživanje interneta, čuvanje deteta
jednom mesečno (više od toga psihički ne mogu) i ostale sitne usluge. Iskreno,
pravim prijateljima bih i kuću poklonio, ako zatreba. Međutim, pravih
prijatelja je malo.
Svi ostali spadaju u poznanike, društvo za
kafu, ili POSLOVNE SARADNIKE.
Krećemo sa razlozima zašto više neću
volontirati:
1.
1. Ne kažem da ne treba nikada volontirati. Ja sam volontirao tokom
studija i smatram da je to odlično vreme za sticanje prakse. Kao neko ko je
studirao, pouzdano znam da studenti ne uče dvadeset četiri sata dnevno. Ima tu
mesta i za praksu. To važi za sve fakultete.
Ipak, posle čestiri godine
volontiranja, shvatio sam da imam dovoljno radnog iskustva i znanja u oblasti
za koju sam se školovao da komotno mogu naplatiti svoje usluge. Imam dovoljno
samopouzdanja da nemam problem da tražim novac.
1. 2. Novac je nešto što pokreće ovaj svet. Svako ko misli da je novac loš,
da kvari ljude, očigledno još nije sazreo, ili ne živi na ovoj planeti.
Novcem se ne kupuje sreća.
Ipak, zamislite da ne možete platiti struju, vodu, grejanje, da nemate šta da
jedete, da vas boli zub, a nemate lek... Da li biste onda bili srećni? Nedostatak
novca donosi neslogu, strah, sukobe u svaku porodicu. Postoje problemi koji se
mogu zaobići ukoliko je novčana situacija stabilna.
1.
3. Tokom studiranja, bio sam na budžetu. Međutim, to ne znači da je sve
bilo besplatno. Plaćao sam smeštaj, hranu, knjige, overu semestra, toalet
papir, kafu, Domestos, paštetu, pivo, autobus...
Finansijski sam ulagao u to
znanje. Ne ide da nešto što sam platio poklonim nekome. Uostalom, ja sam to
znanje platio, da bih ga kasnije unovčio.
1. 4. Ukoliko su nekome zaista neophodne vaše usluge i zna da će mu
koristiti u poslu, platiće vas. Ako ne želi da vas plati, bežite od takvog
poslodavca, jer to znači da je loš čovek, a sa takvima ne treba nikada
poslovati. Ako ne može da vas plati, znači da nema novac. Bežite i od takvog
poslodavca, jer ko ima u glavi, ima i u novčaniku.
1. 5. Prosta ljudska psihologija kaže da ukoliko je nešto besplatno i lako
dostupno, manje je vredno nego ono za šta se treba pomučiti.
Najbolji primer su frizeri koji
naplaćuju astronomske cene svojih usluga. Ako masa vidi da je nešto skupo, to
za nju ima veliku vrednost.
Takođe, frizer je ispekao svoj
zanat i on će od vaše kose napraviti remek delo. Ako vi ne želite da platite,
pola grada će pohitati umesto vas.
To nikako ne znači da treba
sedeti u kafićima po ceo dan i biti drugima na teretu. Ja sam samo odlučio da
neću raditi svoj posao volonterski. U međuvremenu, radiću bilo šta drugo što mi
može doneti novac.
Frižider se puni uz pomoć
novca, a ne satisfakcije da radite u struci.
Interesantno je da mi se onda
kada sam doneo ovu odluku finansijsko stanje poboljšalo. Verujem da je to zato
što ne gubim vreme donoseći drugima profit besplatno. Postavio sam sebe na
tržište i moj CV mi omogućava da se prodam onome ko najviše ponudi.
Ipak, dug put se prolazi od
volontera do profi radnika.
Na kraju, zapamtite da sve ima svoju cenu, a na
vama je da svoje znanje prodate najbolje što možete i maksimalno profitirate od
ulaganja u sebe.
четвртак, 20. октобар 2016.
Jedini način da vas neko poštuje
06:24 Unknown
Svako
od nas se barem jednom našao u situaciji kada ga neko ponizi, ili jednostavno
ne uvažava dovoljno. Makar to bio snishodljiv pogled, ili podsmeh, nije
prijatno naći se u takvoj situaciji. Posle toga se satima osećamo kao kišna
glista, svaljujući krivicu na sebe i psujući dotičnu osobu, čašćavajući je raznim
epitetima. U sebi, naravno, nikako u lice.
Šta je
suština svega toga? Sami ste krivi!
Analizirao
sam ponašanje brojnih kolega sa fakulteta, kasnije na poslu, prijatelja
prilikom noćnih izlazaka... Jednostavno je: Ljudi se dele na DOMINANTNE i
SUBMISIVNE. Ili spadate u jednu ili u drugu kategoriju.
Dominantni
ljudi su oni koji imaju visoko samopouzdanje i samopoštovanje. Oni vole
sebe i ne pada im na pamet da se bave drugima. Ukoliko ih neko uvredi, neće
izazvati nikakvu reakciju, jer dominantna osoba već unapred zna da je ta osoba
ne može uvrediti (ako joj uopšte da pravo glasa).
Samopouzdanje
i samopoštovanje treba razlikovati.
Osoba
koja voli sebe i svesna je svojih mana, ali ih prihvata ima visoko
samopouzdanje. Ona zna da nosi taj svoj veliki nos i klempave uši, ne krijući
se ispod kape, jer je svesna svojih kvaliteta.
Ukoliko biste joj rekli ''Dambo'', ili ''Nosonja'' ne biste izazvali
nikakvu reakciju, jer je ona prihvatila svoje nesavršenosti i svesna je
činjenice da savršenstvo postoji samo u tinejdžerskim serijama.
Samopoštovanje
je kada ne ponižavate sebe ili idete preko svojih principa, kako bi drugima
bilo prijatno u vašem prisustvu. Osoba sa samopoštovanjem će reći NE onda kada
zna da bi je DA ugrozilo. I boleće je uvo da li ćete se uvrediti ili naljutiti.
Ne treba mešati samopoštovanje sa sebičnošću, to su dva odvojena pojma. Samo
oni bez istog mešaju te babe i žabe.
Zapamtite:
Ljudi imaju senzor, čulo, osećaj, nazovite to kako hoćete, za ove osobine. Ako
primete da nemate nešto od ovoga , gaziće vas. Često i nesvesno. Možda vas neće
namerno poniziti, ali ćete u njihovim očima biti kao krpa za prašinu, ponekad
korisni, ali lako zamenljivi. Kada neko shvati da ne volite i ne poštujete sebe,
neće vas ni on poštovati i voleti. A zašto i bi? Kako te ja mogu poštovati kada
ni ti sam ne znaš zašto bi te neko poštovao? Kada ni ti ne veruješ u svoje
vrednosti.
Osim
toga, osobe koje ne vole i ne poštuju sebe često su negativno nastrojene prema
drugima. Meni lično takvi ljudi ne trebaju u životu. Volim da imam prijatelje,
a ne podanike. Privlače me devojke koje su svesne koliko vrede, jer čim vidim
nesigurnost u njenim očima, pada joj vrednost.
Dešavalo
mi se da dam devojci kompliment i da mi ona, umesto ''Hvala'' odgovori ''Joj,
nije tačno.'' U sekundi mogu izgubiti interesovanje prema takvoj devojci.
Tu ne
pomaže ni lažno samopouzdanje. Kada date nekome kompliment, a taj neko vam kaže
''Znam''. Ne znaš, jer ti da znaš ne bi rekao tako nešto.
Kada
ljudi osete vaše samopoštovanje, neće im pasti na pamet da vas potcene. Kao što
pas nanjuši strah, tako će oni nanjušiti vašu ljubav i poštovanje prema sebi i
neće se usuditi da vas uvrede.
Sve su
to osobine koje se stiču. Ukoliko zaista želite da radite na sebi, priznaćete
gde grešite i dati sve od sebe da te greške ispravite.
Neka
vam bude jasno: Samo onaj ko je bio u vašoj koži, udisao vaš kiseonik i prolio
vaše suze ima pravo da vas komentariše.
U
nastavku vam predstavljam nekoliko video snimka motivacionih govornika i life
coach-eva, koje i sam slušam i za koje znam da imaju štošta pametno da kažu.
Ana
Bučević - O nesigurnosti,
niskom samopouzdanju i kako početi voljeti sebe?
Vjerujem u čuda (Bratislav Savić) - O samopouzdanju
Katica Đorđević –
Jebite se svi
Пријавите се на:
Постови
(
Atom
)