јануар 2017

петак, 27. јануар 2017.

Pokaži mi svoje telo


Društvene mreže odavno služe za promociju svog tela. Poput ličnih oglasa, prodaju se grudi, zadnjica, mišići i automobili.
Nedavno mi je neko rekao Naravno da se na instagram izbacuju samo slike na kojima si srećan, nasmejan, piješ piće, uživaš sa društvom. Neću se sigurno slikati kako plačem noću u sobi. Postalo je bitno slikati se u diskoteci, gde barem na par sati svako može biti kralj. Svi piju svoje piće, flertuju, nasmejani su i žive život kao da ne postoji sutra. Nebitno je što se u sebi preslišavaju da li će imati za taksi, ako naruče još jedno piće.


Šta poručuju devojke svojim fotografijama? Na predavanjima iz neverbalne komunikacije smo učili da velika usta označavaju senzualnu ženu. Devojke koje nemaju puna usta, trude se da tu senzualnost nadomeste pućenjem. 

Na taj način poručuju da su seksualno aktivne i zavodljive.

Često je tu i ozbiljan pogled, koji  bi trebalo da označava jak stav. Dakle Ja sam senzualna, jaka žena, svesna svoje seksualnosti.
Sa druge strane, nije mi jasno čemu ozbiljna faca na svim tim fotografijama? Ne mogu te shvatiti ozbiljno ako izbacuješ hiljadu istih fotografija, praveći grimasu koju je neka starleta patentirala, misleći da si zbog toga dobro parče mesa.
Takođe su popularni i belfie, fotografije na kojima se devojka slika otpozadi, stavljajući u prvi plan svoju zadnjicu. Ako to nije poziv na seks, ne znam šta je onda. Verovatno će se uskoro pojaviti i vaginelfie, a patentiraće ga Kim Kardašijan.


Da pređeno na muškarce. Devojke i nisu toliko kritične, koliko su momci postali. Iako ne postoji još izraz za to, ali više ima muških starleta, nego ženskih.
Klasičan primer je frajer koji odlazi redovno u teretanu i želi da ceo svet zna za to. Pre svega, svaki vid zdravog života je za pohvalu i bolje je promovisati teretanu, nego cigarete.
Međutim, zadizanje majice u ogledalu više priliči ženama nego muškarcima. Imaš izvajane trbušnjake, vredno si radio na njima. Pa šta? Da li sada sve devojke treba da padnu u nesvest zbog toga? Muškarci na taj način poručuju Vidi me, ja sam jak i muževan. Imam jako telo i mogu da izdržim dugo u seksu. Zaljubi se u moje pločice, molim te, vredno sam radio na njima.


Uz trbušnjake ide i pogled ispod obrva, koji poručuje Vidi me, ja sam opasan frajer (koristio bih neku drugu reč, ali neću da budem vulgaran). A gde je pogled, tu su i obrve. Nemam ništa protiv sređivanja obrva, ali sa merom. Mislim da ću pre razumeti kvantnu fiziku nego nečiju potrebu da ima dve tanke crtice umesto obrva.
Koje su tvoje preokupacije, frajeru? Da li si dobro počupao obrve? Da li si namazao dovoljno mleka za telo? Da li ti je levi biceps veći od desnog? Da li je neka devojka primetila i pustila balicu na tvoje telo?
Kako se sedi u kafićima? Muškarac se zavali u stolicu, jer na taj način poručuje Ja imam samopouzdanje.
Žena prekršta noge, jer želi da poruči Potrudi se, pa saznaj šta krijem između nogu.
U klubovima? Želja za pripadnošću je zamaskirana željom za seksom. Problem je što su mnogi ljudi pomešali ova dva termina. Neko ih je ubedio da se do ljubavi stiže preko kreveta. Smatraju da je bitnije pokazati svoje grudi i mišiće, nego svoju ličnost. Zašto? Zato što izgledaju onako kako zahtevaju društveni standardi. Daju sve od sebe da izgledaju poput modela u časopisima. Za svoju ličnost nisu sigurni. Previše je tu mana, nesavršenosti i strahove. Ko će ih prihvatiti takve, kada ni sami sebe ne mogu prihvatiti?
Kroz vekove smo slušali jednu poruku Muškarac sme, žena ne! 
Ako muškarac menja partnerke, on je mačo, a žena je *****. Vremenom su ljudi prihvatili ovu tvrdnju kao zakon fizike. Zbo toga su žene morale da infiltriraju svoju seksualnost, jer je postalo sramota da žena kaže Imam potrebu za seksom. Odakle tebi pravo na potrebu za seksom? Žena kojoj treba seks je *****!
Razgovarao sam sa psihologom, koji je ovaj problem proučavao mnogo ozbiljnije od mene.
Žene su učene da potiskuju svoju seksualnost, dok su muškarci učeni da je naglašavaju. Zbog toga žene na selfijima prave ozbiljnu facu, jer kažu Iako ti nudim svoje telo, ja sam i dalje ozbiljna. Muškarac je ležeran jer on poručuje Da, nudim ti svoje telo i ti treba da mi budeš zahvalna!
Tokom svog rada u mentalnoj instituciji, psiholog mi je objasnio da većina žena ima potrebu da naglasi svoju seksualnost. Pacijentkinje hodaju zavodljivo, uvijaju se, otvoreno flertuju sa muškarcima i otvoreno, bez ustezanja pozivaju na seks. To su iste te žene koje pre dolaska u bolnicu nisu smele da ispolje svoju seksalnost. Razlog je u tome što većina mentalnih bolesti otklanja moralne barijere, a naročito zabrane.
Da li se, pokazivanjem svoje seksualnosti, ljudi brane? Na taj način oni potvrđuju svoje vrednosti.

Vidi me, našminkala sam se. Ne možeš videti moje nesavršenosti, jer imam puder.
Vidi ti mene, nekada sam bio nizak, a sada imam pločice. Moja visina više nije problem.
A vidite mene, imam veliku, čvrstu guzu. Izgledam kao Kim Kardašijan i Dženifer Lopez. Znam da ne mogu biti bogata i uspešna poput njih, ali mogu se bar na tren osećati uspešno, jer uspešna je ona žena koju bi svi da ****.
A vidite mene. Spavao sam sa stotinama žena, dakle, ja sam uspešan, jer uspešan je onaj muškarac koji je ***** stotine žena.

Telo telo telo telo telo telo. Sve se svodi na telo. U redu, nemam ništa protiv. Ali, onda se nemojte ljutiti ako vam neko kaže da ste glupi, ili površni. Kako bi ti ljudi mogli da znaju bilo šta o vama, kada im to ne pokazujete? Ja znam da li neko ima izražene mišiće, ili čvrste grudi, ali ne znam ništa više o toj osobi. Zbog toga dolazi do osuđivanja.
Možda bi bilo jednostavnije kada bismo živeli u svetu gde nije sramota nuditi se. Onda bi sve bilo otvorenije, ne bi se ljudi maskirali na društvenim mrežama.
Ili to više i nije pitanje seksualnosti. Možda je to samo izgovor.

 


Ljudska psiha je kao kurje oko. Imao sam ga pre dve godine i znam o čemu govorim. Počeo sam da kopam, ne bi li ga uklonio, ali nije prolazilo. Zašto? Što sam dublje kopao, nailazili su novi slojevi, nisam ni znao koliko je duboko.

недеља, 22. јануар 2017.

Nikada ne bih otišao u rat za ovu zemlju


U poslednje vreme se često mogu čuti razna lupetanja predsednika Nikolića. Od kako je došao na vlast, konstantno pravi budalu od sebe. Što je najgore, i od nas. Tako je nedavno, nakon debakla zvanog voz, mrtav ladan izjavio kako će poći u rat i povesti svoje sinove sa sobom. Kakav rat? O čemu pričaš, čoveče? Pri tome, taj isti Nikolić zaboravlja da je on predsednik države i da njegove izjave ne smeju biti nepromišljenje. Ne sme dozvoliti sebi da ishitreno lupi glupost pred medijima i da se nakon toga brani kako ga neistomišljenici diskredituju. Njegove izjave ne smeju pozivati na rat, a naročito nije preporučljivo da se predsednik prepucava poput tetke i vodi abrove u javnosti.

 

Elem, ta njegova glupost je bila okidač da se mladi ljudi u Srbiji masovno probude i, preko društvenih mreža, izjasne da ne žele da idu u rat. Neki ne veruju u nasilje, drugi su kukavice, svako ima svoj razlog.
Moj razlog: Ne vredi boriti se za ovu zemlju. Obrazložiću i zašto.

PRVO: Onaj ko je pokrenuo rat, neka pošalje svoju decu i unuke da ratuju i ginu. Ne želim da u 21. veku, kada se sukobi mogu izbeći, ginem. Pored silnih institucija i pregovora sa E.U, Rusijom, Amerikom, niko ne treba da gine.


DRUGO: Nije patriota onaj ko gine za svoju zemlju, već onaj ko radi na njenom napretku. Ne bacaj smeće na ulici, ne zagađuj okolinu, plaćaj porez, ne kradi struju, nemoj da voziš pijan, ne zabušavaj na poslu... Na taj način je čovek patriota. Ako pogineš u ratu, bićeš heroj. Mrtvi heroj. Tvoja majka će ostati bez  sina, žena bez supruga, deca bez oca. I na kraju krajeva, i posle tvoje smrti, razni diletanti će pozivati na rat, kriminalci će krasti, političari će ubijati, a tebe će pojesti crvi.

TREĆE: Za vreme rata devedesetih godina, brojni Miškovići, Karići, Mali, Veliki i ostale patriote su preko noći stekle ogromno bogatstvo. Ratovi su odlična podloga za krađu. Da nije bilo zlatnih devedesetih, Srbija sada ne bi imala svoje kontraverzne biznismene. Samim tim, naše pevaljke i starlete ne bi imale za koga da se udaju i današnji mladi ne bi imali čiji primer da slede. Da se lopovi nisu obogatili za vreme rata, danas nijedan mladić ne bi želeo da bude Knele, Legija i ne bi se setio da je frajer onaj ko drži ruke u obliku piramide. Današnje devojke se ne bi  ponašale kao prostitutke, želeći da Svaka lepotica dobije svoju zver.

ČETVRTO: Ne može jedan Toma Nikoć, ili Hašim Tači da pokrene rat. Ne brinite se, neće biti rata. Za sad.


Rat se pokreće onda kada Amerika to poželi, kada Evropska unija uvidi svoje interese u tome, ili kada Putin vidi svoje interese u tome. Do tada svaki Niko-i-ništa može da lupeta u javnosti. Evo, i ja sam niko i ništa i dajem sebi za pravo da lupetam gluposti.

Previše je mladih života (ali i starih, nebitne su godine) ugašeno, dok su brojni političari grejali zadnjice u mekanim foteljama. Vreme je da prestanemo da budemo pećinski ljudi i pokušamo, makar na sekundu, da koristimo svoj mozak. Hajde da probamo, možda i upali.

понедељак, 16. јануар 2017.

Prvi put u životu mrzim nekoga


Nisam svetac, ali nikada nikoga nisam mrzeo. Do skoro! Bio je to veliki šok za mene kada sam nedavno otkrio to čudno osećanje – mržnju. Po prirodi sam flegmatičan i mnoge stvari koje potresaju sav normalan svet, na mene ne utiču.
Godinama živim po principu Ili te volim, ili te poštujem, ili ne postojiš. U stanju sam da nekoga volim do neba i budem spreman i bubreg da poklonim toj osobi. Ukoliko me neko razočara ili povredi, taj neko postaje vazduh za mene. Ne mrzim tu osobu, jednostavno je sahranim. Održim opelo našem prijateljstvu i sve parastose zajedničkim uspomenama.
Iznenadim se koliko, posle velike ljubavi, mogu biti totalno ravnodušan.


Zbog toga me je zatekla ta nova emocija koju sam upoznao. Prijatelj u koga sam imao puno poverenja me je povredio. To je bila osoba za koju sam se mogao zakleti da je izvor dobrote i retko vredan prijatelj u mom životu. Ne bih da budem patetičan, ali mislio sam da je ta osoba bolji čovek od mene.
Uglavnom, taj prijatelj me je polio kofom ledene vode svojim ponašanjem. Znate onaj trenutak kada se zapitate Ko je ovo? Ja ne poznajem ovu osobu. Suština je da se razočaravamo u ljude od kojih imamo velika očekivanja. Ne možeš se razočarati u nekoga ko ti nije bitan.
Zar to nije ironično? Da bi te neko povredio, moraš ga prvo zavoleti.
Pošto živimo u eri društvenih mreža, nakon incidenta su mi i dalje izlazile fotografije te osobe na Facebook-u. Tada sam osetio tu nepoznatu emociju – gnev.
Nekada , kada vidim fotografiju dotične osobe, pomislio bih Moj prijatelj. Dobra duša.
Sada mi je prva asocijacija Đubre!
Osmeh te osobe na fotografiji me nervira. Pomislim Odakle ti pravo da se smeješ, đubre?
Kada je osoba ozbiljna, pomislim Šta izvodiš, đubre? Glumiš neku ozbiljnost?

Zbog svega toga, sebe doživljavam kao promašaj. Nije dobar osećaj mrzeti nekoga. Zapravo, onaj ko mrzi je prilično jadan. Dođe mi da priđem takvoj osobi, zagrlim je i kažem Pomozi sebi. Radi na sebi. Iskoreni tu mržnju.

Problem je što mnogi ljudi opravdavaju mržnju. Danas se smatra logičnom reakcijom na nečiji postupak. Ukoliko te neko povredi, slobodno ga mrzi, jer to je normalno, to je očekivano. Nije!
Znam da zvuči kao najgori kliše iz romana Mir-Jam da svakome treba oprostiti, ali Mir-Jam je u pravu.



Nema lepšeg osećaja nego kada oprostiš nekome ko je prema tebi ispao *****. Osećaš se moćno! Shvatiš da je neko zbog sopstvenih strahova i nesigurnosti ispao mali čovek, a ti si se uzdigao i ostavio to iza sebe. Samo jaka osoba ne dozvoljava ljudima da utiču na nju. Jer, to je uticaj. Kada nekoga mrzite, on utiče na vas, ima moć nad vama. To je mene zapanjilo.
Ta osoba me je, em povredila, em sada ima moć nadamnom. Zar nije nepravda. I što je najgore, ja joj dajem tu moć.
Zato sam odlučio da oprostim bivšem prijatelju. Zbog sebe. Biće meni lakše kad prestanem da osećam tu čudnu emociju, koja je poput kamenčića u cipeli.
Vremenom sam počeo da je razumem. Nije toj osobi lako. Zapravo, sada mi je žao nekadašnjeg prijatelja. Da joj je lepo u životu, ne bi povređivala ljude oko sebe.
Zapamtite: SREĆNI LJUDI NE POVREĐUJU DRUGE!


Znam da će morati mnogo vremena da prođe, možda i nekoliko godina. Znam da ću jednoga dana moći da pogledam tu osobu u oči i ne osetim ništa. Već sam na pola puta ka tome. Za početak, razumem zašto me je povredila, shvatam da joj je teško u životu.

Ukoliko je neko sebi dao za pravo da vas povredi,trgnite se, nemojte mu vi davati još veće pravo da upravlja vašim emocijama, vama.