Ubij se, jer si ružan
Do srednje škole smo se igrali ispred zgrade. Šta to
znači, pitaće me sadašnja deca. To je kada uzmete loptu, ili autiće i igrate se
ceo dan, dok vas majke ne pozovu da dođete na ručak. Nismo znali za uvrede, ali
smo se tukli. Najčešće oko rezultata, nove lopte ili igračke nindža kornjače.
Takođe nismo mogli da se dogovorimo ko će biti zeleni, a ko beli rendžer.
Na računaru mi je bilo najzanimljivije da crtam u
paint-u. Nije bilo Facebook-a, ni ostalih društvenih mreža.
U poslednje vreme me fascinira askf. fm. Poput manijaka,
čitam pitanja i odgovore neke dece i smejem se, a nekada i zgražavam. Trenitno
je moderno da ti neko oceni izgled od jedan do deset. Pošalješ mu svoju
fotografiju i on ti u komentaru napiše ocenu. Ni to nije dovoljno, pa su uveli
i značenje ocena. Npr. jedinica i dvojka znače’’Ubij se’’, četvorka ‘’Imaš li
ti ogledalo?’’, šestica ‘’Može to i bolje’’… Pitam se kako to utiče na dete od
petnaest godina kada mu neko napiše da se ubije zato što mu izlaze bubuljice,
glas mutira i rastu mlečni brkovi . Kako se to održava na njihovo kasnije
samopouzdanje i svest o sebi?
U medijima je sve više vesti o samoubistvima dece zbog
sajber nasilja.
Dvanaestogodišnja Rebeka En Sedvik se ubila nakon poruka
‘’Zašto si još uvek živa?’’, ‘’Nestani’’, ‘’Ubij se’’, a osunjičene su
devojčice iz njene škole, koje nisu ni shvatile da je šala odnela jedan život
od samo dvanaest godina.
Devojčica Amanda Tod je ovjavila snimak na kome prikazuje
poruke koje su je manijak upućivao preko socijalnih mreža, zbog čega je pokušala
da izvrši samoubistvo i bila izložena ponižavanju vršnjaka iz škole. Odala se
alkoholu i drogama i sada je samo još jedna žrtva sajber sveta. Njen video klip
možete pogledati na youtube-u, a treba ga puštati i deci u edukacijske svrhe.
Petnaestogodišnja M.J. iz Hrvatske se ubila, napisavši
‘’Ne mogu više ovako, najbolje bi bilo da me nema’’. Školski drugovi su joj
preko Ask.fm-a i Facebook-a upućivali psovke, uvrede na račun fizičkog izgleda,
kao i brojne pretnje.
Ima još mnogo ovakvih primera, koji se povećavaju iz dana
u dan. Ti mladi životi su se prerano završili, jer nije imao ko da ih
posavetuje, da ih natera da vole sebe i da nije strašno imati bubuljice sa
petnaest godina, višak kilograma ili nositi naočare.
Možda je bolje što za vreme mog puberteta nisu postajale
ovakve’’igračke’’. Ko zna kako bi se to odrazilo na moje samopouzdanje. Kada bi
mi sada neko rekao da se ubijem zbog svog fizičkog izgleda, nasmejao bih se,
ali na zbunjeno dete koje se oseća kao Alisa u zemlji čuda svaki komentar može
imati kobne posledice.
Mislim da smo mi kao klinci, iako jednako nezreli, bili daleko svesniji posledica naših akcija... Danas su deca sve neodgovornija, nezrelija i što im se više daje i dozvoljava, klinci su sve nezahvalniji. Mali brat od tetke, peti razred, neće da nosi ništa što nije Adidas. Ja u petom osnovne nisam znala šta je Adidas. Budeš srećan kad ti neko donese majicu ili patike za rođendan, kupljene na robnoj pijaci, ne pitaš ni odakle je ni koliko košta, nego nosiš dok ne iscepaš. :)
ОдговориИзбриши