субота, 29. октобар 2016.

Kada ti život da limun, stavi ga u džin - tonik


Koliko god mislili da smo jaki, kada nevolja zakuca na vrata, niko nije spreman. Sto puta sam rekao Mene ništa ne može poremetiti i odmah me je život demantovao.
Ipak, pre nekoliko meseci mi je neko izmakao tepih ispod nogu, iznenada. Šta se desilo? Odlučio sam da dam otkaz. Nisam bio zadovoljan platom i firmom za koju radim i odlučio sam da odem. Drugog posla nije bilo ni u najavi, ali sati provedeni uz sajtove za zapošljavanje su me tešili.
Odjednom, ostajem bez posla, bez obaveza, bez prihoda. Bez svega! Prvih nekoliko dana sam se osećao beskorisno. Ustanem kasno, gledam serije, viđam se sa prijateljima i osadeset hiljada puta dnevno izgovaram rečenicu Trašim posao, naravno. Za sada nema ničega, ali videćemo...
Povremeno bih uzdahnuo, a povremeno bih se nasmejao, zavisi od trenutka.


Posle nekoliko dana, shvatio sam da ne mogu više. To što nemam posao ne znači da treba da se pretvorim u penzionera. Pasivnost je počela da me vuče u dublju pasivnost i to je trebalo hitno prekinuti.

Shvatio sam da imam ceo dan za sebe. Šta sam uradio?
Sastavio sam spisak vežbi za telo i počeo redovno da treniram. Dobra stvar je što sam imao ceo dan na raspolaganju i mogao sam tačno u određeno vreme da vežbam, što je najbolje za organizam.
Javio sam se prijateljima sa kojima se nisam dugo čuo i obnovio neka prijateljstva.
Počeo sam intenzivnije da se bavim blogom i istražujem nove načine za poboljšanje istog.
Moje usavršavanje je trajalo samo dve nedelje, jer sam odmah posle toga dobio drugi posao. Ne volim izdraz ''dobio''. Nisam ga dobio, to bi značilo da mi je neko poklonio, dao... Zaslužio sam taj posao, jer sam se u masi kandidata na razgovoru izdvojio baš ja. Dakle, nisam ga sigurno dobio, već zgrabio.

Radio sam nekoliko meseci, kada mi je dunulo da dam otkaz i odem u Španiju. Preko noći. Tamo sam proveo neko vreme, kada sam odlučio da se vratim u Srbiju.
Opet mi je život dao limun. Samo, ovoga puta sam odlučio da napravim najbolju moguću limunadu i gustiram je polako, sa uživanjem.



To što nemam stalno zaposlenje ne znači da treba da spavam do pet popodne.
Svako jutro se budim u 8 ili 9 sati.
Ponovo sam se vratio svakodnevnom vežbanju.
Posvetio sam se blogu, svakodnevno radim na poboljšanju stila, kao i na interakciji sa čitaocima.
Započeo sam privatni biznis, koji mi oduzima mnogo vremena, ali me čini srećnim. Dok sam radio za druge, shvatio sam da je najbolje i najteže biti svoj gazda.
Počeo sam da radim freelance poslove preko interneta.
Na Youtube-u ima bezbroj tutorijala, tako da sam počeo da učim dizajniranje preko Photoshopa. Moj prvi zadatak je bio da dizajniram logo i naslovnu sliku za blog.
Izučavam tehniku meditacije i svakodnevno pokušavam barem deset minuta da se posvetim tome.
Savladao sam strah od pasa.



Dakle, ostao sam bez posla i nisam dozvolio sebi da zapadnem u pasivnost i apatiju. Fokusirao sam se na sebe, ponovo pronašao način da zarađujem, samo što ovoga puta JA određujem raspored za svoj dan.
Moj dan je ispunjen od 8 ujutru do 2 noću, kada idem na spavanje. Treba smestiti sav taj posao, opuštanje, blogovanje, vežbanje, druženje sa prijateljima i uživanje u jedan dan.


Svako jutro popijem čašu svoje limunade i zahvalim se životu što me je gađao onim limunom.

понедељак, 24. октобар 2016.

Prodaj sebe najskuplje što možeš


Odlučio sam da više neću volontirati. Nigde! I ništa više neću raditi za džabe. Svaku svoju uslugu, vezanu za moju struku ću naplatiti. Sve ima svoju cenu. Posle nekoliko godina volontiranja, rekao sam Dosta je!
Naravno, pomoć prijateljima neću naplatiti. Pod tim podrazumevam premeštanje nameštaja, pretraživanje interneta, čuvanje deteta jednom mesečno (više od toga psihički ne mogu) i ostale sitne usluge. Iskreno, pravim prijateljima bih i kuću poklonio, ako zatreba. Međutim, pravih prijatelja je malo.
Svi ostali spadaju u poznanike, društvo za kafu, ili POSLOVNE SARADNIKE.


Krećemo sa razlozima zašto više neću volontirati:

1.       1.      Ne kažem da ne treba nikada volontirati. Ja sam volontirao tokom studija i smatram da je to odlično vreme za sticanje prakse. Kao neko ko je studirao, pouzdano znam da studenti ne uče dvadeset četiri sata dnevno. Ima tu mesta i za praksu. To važi za sve fakultete.
Ipak, posle čestiri godine volontiranja, shvatio sam da imam dovoljno radnog iskustva i znanja u oblasti za koju sam se školovao da komotno mogu naplatiti svoje usluge. Imam dovoljno samopouzdanja da nemam problem da tražim novac.


1.        2.        Novac je nešto što pokreće ovaj svet. Svako ko misli da je novac loš, da kvari ljude, očigledno još nije sazreo, ili ne živi na ovoj planeti.
Novcem se ne kupuje sreća. Ipak, zamislite da ne možete platiti struju, vodu, grejanje, da nemate šta da jedete, da vas boli zub, a nemate lek... Da li biste onda bili srećni? Nedostatak novca donosi neslogu, strah, sukobe u svaku porodicu. Postoje problemi koji se mogu zaobići ukoliko je novčana situacija stabilna.


1.       3.       Tokom studiranja, bio sam na budžetu. Međutim, to ne znači da je sve bilo besplatno. Plaćao sam smeštaj, hranu, knjige, overu semestra, toalet papir, kafu, Domestos, paštetu, pivo, autobus...
Finansijski sam ulagao u to znanje. Ne ide da nešto što sam platio poklonim nekome. Uostalom, ja sam to znanje platio, da bih ga kasnije unovčio.




1.       4.          Ukoliko su nekome zaista neophodne vaše usluge i zna da će mu koristiti u poslu, platiće vas. Ako ne želi da vas plati, bežite od takvog poslodavca, jer to znači da je loš čovek, a sa takvima ne treba nikada poslovati. Ako ne može da vas plati, znači da nema novac. Bežite i od takvog poslodavca, jer ko ima u glavi, ima i u novčaniku.


1.     5.          Prosta ljudska psihologija kaže da ukoliko je nešto besplatno i lako dostupno, manje je vredno nego ono za šta se treba pomučiti.
Najbolji primer su frizeri koji naplaćuju astronomske cene svojih usluga. Ako masa vidi da je nešto skupo, to za nju ima veliku vrednost.
Takođe, frizer je ispekao svoj zanat i on će od vaše kose napraviti remek delo. Ako vi ne želite da platite, pola grada će pohitati umesto vas.




To nikako ne znači da treba sedeti u kafićima po ceo dan i biti drugima na teretu. Ja sam samo odlučio da neću raditi svoj posao volonterski. U međuvremenu, radiću bilo šta drugo što mi može doneti novac.
Frižider se puni uz pomoć novca, a ne satisfakcije da radite u struci.
Interesantno je da mi se onda kada sam doneo ovu odluku finansijsko stanje poboljšalo. Verujem da je to zato što ne gubim vreme donoseći drugima profit besplatno. Postavio sam sebe na tržište i moj CV mi omogućava da se prodam onome ko najviše ponudi.
Ipak, dug put se prolazi od volontera do profi radnika.

Na kraju, zapamtite da sve ima svoju cenu, a na vama je da svoje znanje prodate najbolje što možete i maksimalno profitirate od ulaganja u sebe. 









четвртак, 20. октобар 2016.

Jedini način da vas neko poštuje


Svako od nas se barem jednom našao u situaciji kada ga neko ponizi, ili jednostavno ne uvažava dovoljno. Makar to bio snishodljiv pogled, ili podsmeh, nije prijatno naći se u takvoj situaciji. Posle toga se satima osećamo kao kišna glista, svaljujući krivicu na sebe i psujući dotičnu osobu, čašćavajući je raznim epitetima. U sebi, naravno, nikako u lice.
Šta je suština svega toga? Sami ste krivi!
Analizirao sam ponašanje brojnih kolega sa fakulteta, kasnije na poslu, prijatelja prilikom noćnih izlazaka... Jednostavno je: Ljudi se dele na DOMINANTNE i SUBMISIVNE. Ili spadate u jednu ili u drugu kategoriju.



Dominantni ljudi su oni koji imaju visoko samopouzdanje i samopoštovanje. Oni vole sebe i ne pada im na pamet da se bave drugima. Ukoliko ih neko uvredi, neće izazvati nikakvu reakciju, jer dominantna osoba već unapred zna da je ta osoba ne može uvrediti (ako joj uopšte da pravo glasa).
Samopouzdanje i samopoštovanje treba razlikovati.
Osoba koja voli sebe i svesna je svojih mana, ali ih prihvata ima visoko samopouzdanje. Ona zna da nosi taj svoj veliki nos i klempave uši, ne krijući se ispod kape, jer je svesna svojih kvaliteta.  Ukoliko biste joj rekli ''Dambo'', ili ''Nosonja'' ne biste izazvali nikakvu reakciju, jer je ona prihvatila svoje nesavršenosti i svesna je činjenice da savršenstvo postoji samo u tinejdžerskim serijama.
Samopoštovanje je kada ne ponižavate sebe ili idete preko svojih principa, kako bi drugima bilo prijatno u vašem prisustvu. Osoba sa samopoštovanjem će reći NE onda kada zna da bi je DA ugrozilo. I boleće je uvo da li ćete se uvrediti ili naljutiti. Ne treba mešati samopoštovanje sa sebičnošću, to su dva odvojena pojma. Samo oni bez istog mešaju te babe i žabe.
Zapamtite: Ljudi imaju senzor, čulo, osećaj, nazovite to kako hoćete, za ove osobine. Ako primete da nemate nešto od ovoga , gaziće vas. Često i nesvesno. Možda vas neće namerno poniziti, ali ćete u njihovim očima biti kao krpa za prašinu, ponekad korisni, ali lako zamenljivi. Kada neko shvati da ne volite i ne poštujete sebe, neće vas ni on poštovati i voleti. A zašto i bi? Kako te ja mogu poštovati kada ni ti sam ne znaš zašto bi te neko poštovao? Kada ni ti ne veruješ u svoje vrednosti.
Osim toga, osobe koje ne vole i ne poštuju sebe često su negativno nastrojene prema drugima. Meni lično takvi ljudi ne trebaju u životu. Volim da imam prijatelje, a ne podanike. Privlače me devojke koje su svesne koliko vrede, jer čim vidim nesigurnost u njenim očima, pada joj vrednost.

Dešavalo mi se da dam devojci kompliment i da mi ona, umesto ''Hvala'' odgovori ''Joj, nije tačno.'' U sekundi mogu izgubiti interesovanje prema takvoj devojci.
Tu ne pomaže ni lažno samopouzdanje. Kada date nekome kompliment, a taj neko vam kaže ''Znam''. Ne znaš, jer ti da znaš ne bi rekao tako nešto.

Kada ljudi osete vaše samopoštovanje, neće im pasti na pamet da vas potcene. Kao što pas nanjuši strah, tako će oni nanjušiti vašu ljubav i poštovanje prema sebi i neće se usuditi da vas uvrede.
Sve su to osobine koje se stiču. Ukoliko zaista želite da radite na sebi, priznaćete gde grešite i dati sve od sebe da te greške ispravite.
Neka vam bude jasno: Samo onaj ko je bio u vašoj koži, udisao vaš kiseonik i prolio vaše suze ima pravo da vas komentariše.


U nastavku vam predstavljam nekoliko video snimka motivacionih govornika i life coach-eva, koje i sam slušam i za koje znam da imaju štošta pametno da kažu.


Ana Bučević - O nesigurnosti, niskom samopouzdanju i kako početi voljeti sebe?


Vjerujem u čuda (Bratislav Savić) - O samopouzdanju



Katica Đorđević – Jebite se svi



субота, 17. септембар 2016.

Barcelona - ljubav na prvi pogled


Sedim preko puta fontane u parku Cuitadella u Barseloni i pokušavam da napišem putopis iz ovog čudnog grada. Ne znam odakle da počnem. Geografske podatke ću preskočiti, jer su dosadni i nepotrebni. Ne znam da li je ikome bilo važno kolika je gustina naseljenosti i broj stanovnika bilo gde. Bitno je da znate da je ovo veliki grad, a ipak mali.

Ako zaista želite da upoznate Barselonu, obiđite njene turističke znamenitosti, ali se nemojte zadržavati na njima. Duh jednog grada ćete najbolje videti na ulicama, razgovarajući sa meštanima.
Zajedno ćemo obići znamenitosti koje morate videti. Ipak, nije dovoljno da ih pogledate, slikate za facebook ili instagram i odete. Zagledajte se u te znamenitosti, zamolite nekoga da vam objasni istorijat predela u koji gledate, udahnite vazduh na tom mestu.
Neka vam početna tačka bude Kolumbov spomenik, odnosno Mirador de Colom. To je srce Barselone. Ako se izgubite, pitajte nekoga ‘’Perdón, donde el Mirador de Colóm?'' To je spomenik podignut u čast Krostofera Kolumba, na mestu sa koga je isplovio u pohod na nove teritorije. Poslali su ga španski kralj Filip i kraljica Izabele kako bi otkrio nove zemlje, koje će pripojiti španskom kraljevstvu.




Iza Kolumbovih leđa se nalazi legenarna ulica La Rambla. To je turistička ulica, dugačka 1,2 kilometara u kojoj ćete pronaći mnoge restorane domaće kuhinje, ali i istočnjačkih specijaliteta. Do 12 sati ujutru postoje akcije, gde za 2 evra možete pojesti pecivo i popiti kafu. Tu se nalaze i prodavnice suvenira. Obavezno kupite panoramsku sliku Barselone za 3 evra, koju ćete kasnije uramiti i čuvati na zidu u dnevnoj sobi. Neki prodavci vole da cenjkaju. Kao u Turskoj, za njih je uvreda ako se ne cenjkate, to znači da njihov proizvod nije dovoljno dobar, čim se ne borite za njega. Iako pristanete na cenu, oni će vam sami nuditi popust. Ipak, neki neće. Desilo mi se da pokušam da se cenjkam (iako to ne volim, ali sam želeo da pokušam) i da mi prodavac poprilično neljubazno rekao ''Adio''.   Osim prodavnica suvenira, tu se nalazi i muzej Erotike, sa čijeg balkona Marilin Monro poziva turiste da joj se pridruže.




Ispred Kolumbovog spomenika se nalazi luka i čuveni most Rambla De Mar, u obliku talasa. Pređite preko mosta i posetite akvarijum ‘’L’Aquarium’’, koji se smatra jednim od najlepših u Evropi. Spustićete se ispod nivoa mora i posmatrati ajkule, kitove i brojne tropske ribe dok plivaju oko vas.

Pored akvarijuma je i atraktivni tržni centar ‘’Maremagnum’’, gde možete pronaći brojne brendove, ali i zanimljive restorane. Napravite krug oko marine u kojoj su usidrene jedrilice i jahte i obavezno zastanite na brdašcetu Placa de I’Ictineo. Lezite na travu i opustite se. Tu ljudi meditiraju i gledaju u nebo, udišući miris mora.









Nakon luke produžite pravo i izaći ćete na plažu Barselonetu. Ogromna plaža se prostire na 1,5 kilometara. Sitan pesak i toplo more će vas opustiti. Pazite se, na Barseloneti se najviše krade. Savetujem vam da ne nosite novčanik sa sobom, već samo određenu sumu novca koja vam treba toga dana.


Najviše se potkradaju turisti na plaži i u diskoteci. Mladić koji prodaje koktele na plaži će snimiti da li ste turista i šta imate kod sebe. Nekada rade u timu, a nekada samostalno. Nećete ni primetiti kada ostanete bez novčanika ili telefona.
Barseloneta je puna turista. Meštani slabo posećuju ovu plažu, jer je velika gužva, ali ćete možda upoznati druge turiste koji će bez problema započeti razgovor sa vama. Na plaži možete naći brojne kafiće u kojima nude odlične koktele i voće, ali po visokoj ceni. Savetujem vam da piće i hranu kupujete dalje od plaže, jer je mnogo jeftinije. Takođe, suvenire kupujte dalje od Rambles i centra grada, jer ćete u centru magnet platiti 3 evra, a malo dalje 1 evro, ili 85 centi.
Na početku plaže se nalazi velelepni hotel ''W''. Iza hotela se pruža najlepši pogled na pučinu. Zastanite i fotografišite se, jer se na tom mestu najbolje vidi duboko plavo more. Pored hotela je luka, tako da će vam možda smetati buka koju proizvode radnici dok prazne kontejnere, ali je predeo zadivljujuć.


Nemojte se čuditi ako vam galeb ukrade papuču, ili kokice, jer je to sasvim normalno.
Plaže u Barceloni su sređene 1992. povodom Olimpijskih igara. Ima ih osam, a ja vam preporučujem Bogatell, koja je mirnija i manje rizična od Barcelonete.
Osim Barcelonete, preporučujem vam da posetite Badalonu. To je malo turističko mesto, udaljeno deset kilometara od Barselone. Do nje se najbolje stiže metroom. Plaža je mirna i mnogo je manja stopa krađe nego u Barseloni.
Od Kolumbovog spomenika skrenite u ulicu Gran Via. Ogromna ulica se prostire duž cele Barselone. Dvadesetak minuta pešačenja će vam trebati da stignete do Placa Espana

Na trgu se nalazi Magična Fontana, zvana ‘’Font Magica’’ kao i dva zvonika nalik na onaj u Veneciji. Fontana je napravljena 1929. godine, a kombinuje audio – vizuelne efekte. 
Predstava se održava sredom, četvrtkom, petkom i subotom od 21:00. Oduševiće vas mlazove vode, obojeni svetlosnim efektima, uz zvuke pesme Fredija Merkjurija ‘’Barselona’’. Iza nje ćete ugledati ogromnu palatu, poznatiju kao Muzej španske nacionalne umetnosti. Muzej je smešten u Nacionalnoj palate, napravljenoj 1929. za svetski sajam.  
Do muzeja se dolazi brojnim stepenicama, ali sa strane postoje i pokretne stepenice, koje umnogome olakšavaju put.

Kada ste već na Placa Espana, popnite se na brdo Monžuj (Montjuic). Tu se nalazi tvrđava Castell de l'Oreneta. Sa ovog brda se pruža prelep pogled na grad, kao i na luku u kojoj su usidreni brojni kruzeri.
Osim tvrđave, posetite bioskop na otvorenom i uživajte u omiljenom filmu, uz zvezde i miris borova i mora.

Na Monžuju se nalazi Olimpjiski stadion gde su se 1992. održale Olimpijske igre.

Neizostavni deo Barselone je i stadion FC Barcelona Camp Nou. Po ceni od 23 evra ćete dobiti razgledanje celog stadiona, uključujući i tribine, svlačionce, šetnju po ograđenom delu samog stadiona, salu za konferencije i komentatorske kabine, kao i muzej FC Barcelona. Ako ste veliki ljubitelj ovog kluba, organizatori vam mogu u fotošopu odraditi fotografiju sa Mesijem, ili nekim drugim fudbalerom, a možete se slikati i sa replikom trofeja Lige šampiona. Ipak, cene fotografija se kreću od 20 do 100 evra, tako da je možda bolje da taj deo preskočite. Posetite i Barsinu prodavnicu, gde možete kupiti brojne suvenire, ali je bolje kupovati u suvenirnicama van stadiona, jer su tamo suveniri jeftiniji. Ne zalećite se, Barsin dres ili krigla za pivo su isti gde god da ih kupite, ali su na drugim mestima znatno jeftiniji.


Cena karte za utakmicu varira od 80 do 100 evra, ali nekada možete naići na akciju i kupiti dve ulaznice za 44 evra.






Vratite se do Kolumba i skrenite sa njegove leve strane. Dugačkom ulicom Passeig de Colom idite samo pravo i za petnaest minuta ćete naići na čuveki park Cuitadella. U parku ćete videti brojne fontane, jezerce u kome možete ploviti čamcem, okruženi palmama i lijanderima. Tu se nalazi i stara tvrđava, koja je pretvorena u Muzej Zoologije Barselone, kao i Zoo vrt.



Nezaobilazni deo Cuitadelle je fontana Cascada. Projektovao ju je Gaudi, a prikazuje Grčke bogove tokom borbe. Izgrađena je krajem 19. veka.
Sedite na travu i popijte kafu, pojedite sendvič i upoznajte pravi duh Barselone. Ispred fontane Cascada je napisan ovaj putopis. Sedeo sam na travi, slušao šum fontane i pisao. Toalet kod fontane je besplatan a voda na javnim česmama nije za piće.





Na sredini La Ramles skrenite levo i posetite pijacu. Pronaći ćete brojne vrste riba, mesa, neobičnog voća i slatkiša. Desno od La Rambles se nalazi trg Placa Reial, sa prelepom fontanom.
Barselona je poznata i po katedralama.

Sagrada Familia, ili Sveta porodica je delo Antonija Gaudija, koje se i dalje gradi. Prognozira se da će izgradnja biti završena 2023. godine. Ova rimokatolička katedrala je izgrađena u gotičkom stilu. 1882 godine Gaudi preuzima izgradnju katedrale i radi na njoj do 1926, kada umire nakon što ga pregazi tramvaj ispred katedrale. Slavni arhitekta je stajao na ulici i posmatrao svoje remek- delo, kada ga je udario tramvaj. S obzirom na to da je bio prosto obučen, stanovnici su pomislili da je beskućnik i prevežen je u bolnicu za siromašne, gde je izdahnuo tri dana kasnije. Nakon što je utvrđeno da je u pitanju slavni Gaudi, sahranjen je uz državne počasti u kripti svoje vanvremenske katedrale.









Sagrada je katedrala koju su gradili građani od donacija i zbog toga nije završena. 

Nasuprot njoj, katedralu Santa Maria di Mar su gradili bogataši i nju krasi vrhunski arhitektonski stil. Ulaz je besplatan i ako budete imali sreće, prisustvovaćete venčanju kao iz bajke. Sagrađena je 1383 godine i krase je ogromni lukovi, koji ovu gotičku katedralu čine još impozantnijom.

Park Guell je još jedno Gaudeijevo čedo, projektovano od 1900 do 1914. godine. Idejni tvorac je grof Eusebio de Guell, a nalazi se na brdu El Carmel. Mozaici od keramičkih pločica, fontane u obliku guštera i velika terasa okružena klupicom u obliku zmije će vas oduševiti.
Ako vas mrzi da pešačite, možete iznajmiti bicikl i uživajte u vožnji kroz ovaj ravničarski grad. Infrastruktura je napravljena tako da u svakoj ulici postoji i traka za bicikliste.


Hranu i vodu kupujte u Mercadoni, jer je najjeftinije. Zapamtite da prodavnice ne rade nedeljom, osim arapskih supermarketa, ali su oni jako skupi.

 Barcelona je gey friendly grad, u kome sllobodu imaju svi, nevezano za seksualnu orijentaciju, boju kože ili veroispovest.
Ako planirate duže da ostanete, iznajmite sobu u nekom stanu preko sajta Idealista. Za 200 evra mesečno možete pronaći pristojnu sobu u centru grada.
Ukoliko volite šoping, znajte da su cene veoma pristupačne.




Nekoliko korisnih fraza na katalonskom:

Zdravo - Hola
Gde se nalazi – On el? (Ili Donde)
Treba mi pomoć – Necessito ajuda
Koliko ima sati - Quina hora té?
Koliko košta – Quant costa?











Barcelona je grad u kome ćete naći mir, izležavajući se u parkovima ili na plaži, uživati u brojnim istorijskim spomenicima i muzejima, upoznati drugačije kulture i usvojiti neka njihova pravila života. Katalonci naporno rade, ali znaju i da se provode.
Grad obiluje turistima željnim provoda, tako da je grad idealan za novu ljubav. 
Međutim, ovde postoji neformalno pravilo ''Prvo seks, pa kafa'', a ljudi često ulaze u avanture zvane ''seks za jednu noć''.


Na kraju se pozdravite sa domaćinom Kolumbom, poljubite more kod Barcelonete, prođite još jednom Trijumfalnom kapijom i poželite da se opet vratite u ovaj neobičan grad.

понедељак, 5. септембар 2016.

10 knjiga koje su me inspirisale


Volim da čitam knjige. Rešio sam da napravim spisak deset knjiga koje su uticale na mene, kako bih vas inspirisao da se i sami pokrenete i učinite svoj život boljim. Učite na greškama junaka iz romana, a ne na svojim. Poistovetite se sa njima.
Nijedan roman nije plod puke mašte. Izan svake priče se krije barem delić stvarnih događaja. Možda je to inspiracija za neki lik, događaj, ili dijalog. Sve ono o čemu čitamo, neko je doživeo.
Doživite i vi svoju inspiraciju.

Mario Puzo – Srećni hodočasnik
Lucija je tipična domaćica, okupirana svakodnevnim brigama. Ona je imigrantkinja sa Sicilije, koja je svoju sreću potražila u Njujorku. Njena deca odrastaju na ulici, u nebezbednom getu, dok Lucija štedi kako bi kupila kuću i svojoj deci obezbedila nešto njihovo, što će pripadati samo njima. Nešto što ona nikada nije imala.

INSPIRACIJA: Lucija je prevalila težak put od rodne Sicilije do bezdušnog Njujorka. She works hard for the money. I kada ostane bez brašna, i kada pozajmljuje novac od komšije, i kada joj sin upada u probleme sa mafijom, ona ne odustaje. Krenula je na hodočašće svog života, kako bi ostvarila svoje snove. Hrabra žena koja zna da može i mora da nastavi dalje.

Nik Hornbi – Dug put do dna
Četvoro nepoznatih ljudi u Novogodišnjoj noći planira da izvrši samoubistvo, skočivši sa krova zgrade. Upoznaju se na krovu i odluče da se ubiju neki drugi put, usput sklapajući prijateljstva, koja nemaju nikakve šanse da se održe, jer svako od njih želi da nestane. Ipak, život za njih ima druge planove.

INSPIRACIJA: Svako od nas ima svoje probleme, za koje misli da su najteži. Često dolazimo u situaciju za koju mislimo da je bezizlazna. Jednoga dana se probudimo sa željom da izvršimo samoubistvo, a već drugoga dana upoznamo osobu koja nas promeni za sto osamdeset stepeni. Na kraju shvatimo da je život uzbudljiv kao morski talasi, koje moramo ukrotiti.

Antoan de Sent Egziperi – Mali princ
Većina osoba koje u životu nisu pročitale ništa osim uputstva za korišćenje televizora će reći da im je ovo omiljena knjiga. Po meni, ovaj roman šalje milion poruka, a svaka rečenica ima dublje značenje. Mali princ je zarobljen na nepoznatoj planeti i pokušava da se vrati na svoju, usput upoznajući ružu, lisicu i još mnogo junaka.

INSPIRACIJA: Svi smo mi ponekad na pogrešnoj planeti. Tu smo se našli s razlogom. Potrebno je da naučimo kako da volimo, kao što je ruža naučila princa da je voli, ili kako da damo slobodu onima do kojih nam je stalo, kao što mu je lisica objasnila kako da je pripitomi.

Sara Dunant – Bordžije, krv i lepota
Istorijski omražena porodica, koja je vladala Italijom u 15. veku. Rodrigo Bordžija je postao papa Aleksandar, donoseći svojoj porodici ogromnu moć. Njegova ćerka Lukrecija je istovremeno i tražena i intrigantna, zbog priča o incestu sa bratom i ocem, ubistvima uz pomoć otrova i svedočenjem u devetom mesecu trudnoće da je virgo intacta. Njegov sin Čezare je beskrupulozni ratnik, spreman na sve kako bi dobio moć.

INSPIRACIJA: Kada nešto želimo, uz to ide i ogromna cena. Na taj način nas život testira. Uz velike snove idu još veće žrtve.

Entoni Kidis – Žive rane
Autobiografija frontmena grupe Red Hot Chili Peppers. Kako je problematični dečak, uz oca narkoman srljao iz problema u probleme. Uz pakla droge i delikvencije u svet bogatih i slavnih.

INSPIRACIJA: Postoje ljudi koji su predodređene za velike stvari. Koliko god skrenuli s puta, čeka ih neverovatna sudbina. Možda ste to baš vi…

Trejsi Lords – Ispod svega
Nora Kuzma je tinejdžerka koja je seksualno zlostavljana. Ona beži od kuće i počinje da eksperimentiše sa drogama. Ubrzo ulazi u svet porno industrije i pre svoje osamnaeste godine postaje porno zvezda. Znate li šta je ovde najluđe? Što je ovo autobiografija. To se zaista dogodilo.

INSPIRACIJA: Kako je diva Trejsi Lords od propale narkomanke uspela da se uzdigne do (ne porno) ozbiljne glumice i producentkinje. Teške životne trauma su ostavile ožiljke na njoj, ali je nisu ubile. Samo su je ojačale.

Robin Šarma – Kaluđer koji je prodao svoj ferari
Još jedan kliše i prva knjiga nepismenih ljudi kada ih pitate za omiljenu knjigu. Takođe i knjiga koje se wannabe intelektualci gnušaju, jer smatraju da su iznad toga.
Direktor upešne firme iznenada doživljava infarkt, nakon čega odlučuje da okrene leđa nekadašnjem životu. Crveni ferari mu je bio životna želja, ali odlučuje da proda svoje snove i uputi se u mistični hram, kako bi uz pomoć životne mudrosti monaha otkrio kako da bude ispunjen i srećan.

INSPIRACIJA: Nekih stvari smo svesni, ali ih ne primenjujemo. Svako od nas zna šta je potrebno za sreću, ali nas svakodnevni život sputava u tome. Potrebno je s vremena na vreme pročitati ovakvu knjigu i posvetiti se isključivo sebi. Ovakve knjige se ne čitaju samo jedanput, već često, kako bismo primenjivali ono što pročitamo.

Harper Li – Ubiti pticu rugalicu
U Americi i dalje vlada rasizam, ali je nekada bio prihvaćeniji. Sada je rasistima nametnuto da se toga treba stideti, ali to nije promenilo njihove stavove. Kako jedna devojčica posmatra život Afroamerikanaca i rasnu nejednakost. Šta je to što starije ljude čini manje zrelim od dece, jer tamo gde odrasli okreću glavu, deca će vikati iz sveg glasa?

INSPIRACIJA: Živimo u svetu u kome ptice rugalice prvo ubijaju. Niko ih ne voli. Za sebe smatram da sam ptica rugalica i znam da je reći ono što misliš velika sloboda. Ipak, sloboda uvek ima svoju cenu. Slobodan je onaj čovek koji ume da se nosi sa posledicama svoje slobode.

Mirjana Bobić Mojsilović – Glad
Mladić iz Beograda sanja o boljem životu. Dok njegove kolege sa fakulteta izlaze, kupuju skupu garderobu i žive lagodno, on jedva spaja kraj sa krajem. Mašta o velikom novcu. Zaljubljen je u devojku koju ne zanima ljubav.
Nekoliko godina kasnije, sve se menja. On je bogat i uspešan. Ima sve što poželi. Ipak, on je mrtav iznutra…

INSPIRACIJA: Ako niste srećni bez novca, nećete ni sa novcem. Jednostavno, neki ljudi ne bi mogli da prepoznaju sreću ni da im padne s neba. Sa druge strane, neki ljudi umeju da naprave sreću. I kada se valjaju u blatu i jedu hleb i vodu za ručak, umeju da budu srećni.

Džonatan Troper – Džoova knjiga
Džo je živeo u malom gradu, punom predrasuda i ograničenosti. Godinama je trpeo psihičku torturu svog oca i starijeg brata. Jednoga dana, on odlučuje da napiše knjigu o svom ivotu. U njoj su svi, od njegove porodice, do komšija i prijatelja. Oni i njihove tajne. Uspešan i bogat, vraća se u svoj rodni grad. Doživljava osude i, ponovo, se oseća odbačenim od strane najbližih.

INSPIRACIJA: Osveta je, po meni, čisto gubljenje vremena. Ukoliko te neko povredi, nađi način da se izboriš sa tim i da izvučeš lekciju. Sveteći se proživljavaš istu bol iznova i iznova, a to je za one nezrele.
Ipak, kada ti život da limun, napravi najbolju moguću limunadu i uživaj u njoj.


уторак, 30. август 2016.

Srbija i Hrvatska, dva šuplja lonca


Gledam vesti i pitam se da li će se rat koji je buktao devedesetih ponoviti. Odnosi između Hrvatske i Srbije su uzavreli. Ipak, shvatam da do rata neće doći iz jednog razloga – nikome nije u interesu, ni Hrvatskoj, ni Srbiji, ni Americi, ni Evropskoj Uniji. Ratovi se vode samo kada određena sila ima finansijske koristi od toga, a ne zbog par uvreda, ili par miliona ubijenih civila.

Rođen sam devedesetih, pa nisam previše kompetentan da govorim o ratu, ali mogu iz ugla jednog kosmopolite da zaključim kako su mi i jedan i drugi narod jadni.
Krećemo sa objašnjenjem:
Bivši hrvatski premijer Zoran Milanović skuplja jeftine političke poene pred izbore dobro oprobanom taktikom ''Srbe na vrbe''. On zna da ta taktika dobro prolazi kod hrvatskog naroda. Međutim, kod kog hrvatskog naroda? Kod neobrazovanog i ograničenog, jasno podložnom manipulaciji. U Srbiji, pandan tom narodu su svi oni koji veruju obećanjima Vlade i onih na vlasti.
Baveći se politikom, verovatno nije izučavao diplomatiju i međunarodne odnose, jer bi svako sa IQ-om većim od 10 zaključio da takav rečnik nije dozovoljen u međunarodnoj zajednici.
Šta je Milanović time dobio? – Napravio je budalu od sebe. I ništa više.
Da li će odgovarati za to? – Naravno da neće, mnogi događaji u prethodnih nekoliko meseci su to potvrdili.
Šta zameram Srbima? – To što su drugima sudije, a sebi advokati.
Gde god da se okrenem, čujem priče kako Hrvati mrze Srbe, jadni Srbi, nije bezbedno otići u Hrvatsku, oni su zastrašćeni.
Da li je situacija sa Srbima drugačija? – Nije!
Koliko znate Srba koji ne vole Hrvate? Da li je bezbedno za Hrvata da dođe u Srbiju? Da li su Srbi zastrašćeni kada su Hrvati u pitanju?
Najbolji primer se vidi kroz sport. Nedavno je na Olimpijskim igrama Srpska vaterpolo reprezentacija igrala protiv Hrvatske. Mislim da sam tog dana čuo barem sedam – osam puta rečenicu ''Moramo da pobedimo Ustaše!'', ''Uh, što mi drago što smo pobedili Hrvate, nek crknu!''
Da li to znači da Srbi imaju pravo da osuđuju druge narode, ali drugi narodi moraju voleti nebeski narod?
Šta za to vreme rade srpski političari? – Ništa. Ćute.
Objektivno gledano, mislim da su u pravu. Smatram da ne treba reagovati na uvrede bivšeg hrvatskog premijera.
Kada vas neko vređa i ponižava, možete mu dostojanstveno okrenuti leđa, ili vređati i vi njega. U drugom slučaju pokazujete da niste ništa bolji od njega. Neko to shvati i prestane da obraća pažnju na primitivce, a neko nikada ne prevaziđe komplekse iz mladosti.
U ovoj situaciji, najviše mi je žao građana Srbije i Hrvatske. Niti će im od tih svađa i prepucavanja biti bolje, niti će im biti gore. Niko im do sada nije rekao da su Srbi i Hrvati isti narod, koliko god bežali od toga. Nisu ih obavestili da će (citiram Vedranu Rudan) uvek biti susedi, koliko god se trudili da se odvoje.

Niko im nije rekao onu staru poslovicu ''Rugao se lonac loncu, a oba su šuplja''.